Autor: Rodoljub Šabić
Pre nekoliko godina, slovenački Poverenik za informacije i zaštitu podataka o ličnosti, pozivajući se na princip srazmernosti, zabranio je slovenačkoj filijali jedne strane banke da vrši obradu odnosno iznošenje iz zemlje određenih podataka o ličnosti. Ilustracije radi citiraću deo obrazloženja te odluke: „Poverenik je upozorio banku da je nameravana obrada i iznošenje iz zemlje jedinstvenog matičnog broja građana (JMBG) u svrhu procesiranja platnih i kreditnih kartica (predaju istih kompaniji u SAD koja za račun banke procesira platne i kreditne kartice, priprema podatke za izradu karticu PIN brojeva, vrši autorizaciju između procesnih centara i međunarodnih sistema, vodi bazu podataka o imaocima kartica i baze podataka o prometu, trgovcima...), prekomerna i nesrazmerna, jer potpunu identifikaciju pojedinca omogućava već i poreski broj. Iznošenje i obrada dva podatka koja omogućavaju potpunu identifikaciju pojedinca suvišno je, ako je već jedan dovoljan."
A srpski Poverenik, nedavno je dobio žalbu čiji neposredan povod je bio poziv za „regrutaciju", tačnije poziv za uvođenje u vojnu evidenciju, još tačnije „Upitnik za uvođenje regruta u vojnu evidenciju", koji se nalazio u prilogu poziva, a koji maloletni regrut treba da popuni. Popunjavanje tog upitnika, pored unošenja svih mogućih podataka o regrutu, pretpostavlja i unošenje jedne, najblaže rečeno, respektabilne količine podataka o roditeljima, braći i sestrama (prezime i ime oca, JMBG, datum i mesto rođenja, mesto stanovanja i adresa, školska sprema i zanimanje, mesto zaposlenja, ime preduzeća ili ustanove u kojoj rade, mesto stanovanja pre sadašnjeg mesta boravka).
Dobar sam poznavaoc raznih „rešenja" iz arsenala našeg ultrakonzervativnog „normativnog" nasleđa, a ipak ne mogu da se setim neke zakonske odredbe koja bi mogla predstavljati izričit osnov za formiranje ovako robusne zbirke podataka. A deluje mi zaista neverovatno da neko „misli" da JMBG, podaci o stručnoj spremi ili zanimanju i adresi zaposlenja regrutove sestre imaju bilo kakav značaj za odbranu zemlje.
Kontrast između dva primera u pogledu „shvatanja" srazmernog i samim tim i dopuštenog je toliki, da se prosto nameće zaključak da je reč o shvatanjima koja se zasnivaju na potpuno oprečnim pravnim standardima. Međutim, to nije tako. I našim Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti (čl. 8. tač. 6. i 7.) utvrđeno da je obrada podataka o ličnosti nedozvoljena, ako je podatak koji se obrađuje nepotreban ili nepodesan za ostvarivanje svrhe obrade, ili su broj i vrsta podataka koji se obrađuje nesrazmerni svrsi obrade.
Kontrast između primera iz naše prakse, ne samo u odnosu na primer iz Slovenije, nego i u odnosu na rešenja iz našeg, domaćeg zakona, zna se, nije usamljen, ima dosta sličnih. Zato je sasvim „dobar" povod za razmišljanje na temu (ne)srazmernosti i to, ne samo u kontekstu obrade podataka o ličnosti, nego i u kontekstu razlike između onoga što proklamujemo zakonima i onog što se dešava u našoj stvarnosti uopšte.