Bangladeš - život i ljudi
april 2006.
Kako žive Bangladešu? Kakve su boje kože?
Šta jedu i piju? Indijska ili bangladeška kuhinja? Papričice.
Boišak – bengalska nova godina. Sličnost Šapca i Bangladeša
Biti belac u Bangladešu
na srpskom, in English
Nikad nisam imala domovinu, nikad nisam imala maternji jezik, nikad nisam verovala u boga. Porasla sam kao tikva na đubretu, što bi rekla moja majka...
Rasla sam između zemalja, jezika, običaja. U mojim raznim školama govorila sam engleski italijanski srpski...Bavila sam se tuđim mukama kad bih pisala. Pisala sam, uživljavala se, plakala, s empatijom ptice rugalice.
U petom razredu osnovne škole u Titovoj eri, dobila sam domaći zadatak da pišem o slavnim pobedama jugoslovenske narodne vojske. Znala sam sve o engleskim Tudorima i Stjuartima, francuskoj revoluciji i američkom građanskom ratu...ali sva ta velika zbivanja uopšte nisu pominjala komunističke pobede.
I tada sam pitala tatu, rodom iz Hercegovine za neku kratku verziju za domaći u kojoj dobri momci pobeđuju loše.
Moj otac mi je tada ispričao jednu strašnu priču, surovu i herojsku u kojoj je on bio glavni akter. Tada sam prvi put čula za izraz "masovne grobnice".
Kada su zazvonili, meni je bilo baš rano, ali njima ne. Stajali su ispred vrata i smeškali se, njih trojica. Srednji je držao nekakv ašov. Možda je bila i lopata. Šta god, zbunili su me.
Dobar dan, mi popravljamo fasadu - rekoše.
- E, super! - obradujem se ja svojski, ali onako, malčice zgranuta, jer to čudo se nije desilo od kad je zgrada sagradjena.
DA NE ZABORAVIMO GENOCID U SREBRENICI!
11. jul 1995 .- 11. jul 2007.
Saopštenje za javnost
Obeležavajući 12. godišnjicu najvećeg masovnog zločina u Evropi nakon Drugog svetskog rata, kao i u ratovima na prostoru bivše Jugoslavije 90-ih godina, genocida u Srebrenici, želimo da istaknemo:
Mnogo sam naučio sinoć gledajući Utisak nedelje. Ja sam naivno mislio da je problem zdravstva, kao i u ostalom svake druge sfere društva gde je država glavna i jedina, nedostatak pozitivne selekcije i sistema koji stimuliše pozitivnu selekciju. Ukratko konkurencije. Da građani budu ti koji će odraditi i odrađivati posao te selekcije time što će birati bolje lekare, bolje sestre, čistije toalete, ljubaznije osoblje.
Malopre sam se čula sa Srđanom Mitrovićem, nismo uspeli da se vidimo u Novom Sadu jer sam ja otpadala na nekom salašu, ali smo se dogovorili da se vidimo na Exitu...
Exitu?
Tako je blizu? Hiiii...
Leptirići u stomaku ili, što bi neki rekli - u rektumu, počinju da rade. Znam da će mi se smejati hejtersko-intelektualna elita, ali sam, hvala bogu, pelcovana.
Ima ljudi kojima je EXIT
Odlaganje lustracije svedoči o slabosti demokratije u Srbiji
Zašto se izbegava neizbežno
moj tekst o lustraciji u današnjem Danasu
Neophodnost sprovođenja lustracije direktno je povezana s pitanjima demokratskog sazrevanja i moralnog p(r)očišćenja i ozdravljenja društva. U tom kontekstu podsećam da je Parlamentarna skupština Veća Evrope na svom zasedanju od 25. januara 2006. usvojila Rezoluciju 1481 o međunarodnoj osudi zločina totalitarnih komunističkih poredaka, kao i Rezoluciju 1096 o uklanjanju nasleđa bivših komunističkih totalitarnih režima. Dakle, otpočinjanje procesa lustracije među ključnim je preduslovima našeg priključenja porodici evropskih naroda.
Napomena: Na samom početku želeo bih da naglasim da ovaj blog nije plaćen od strane distributerske kuće Tuck, niti od strane Katoličke crkve i ovi evrići što vire iz mog džepa su se tu našli sasvim slučajno (prenosio sam neke gajbice preko vikenda).
Bliži se beogradska premijera petog dela sage o Hari Poteru, a ja sam tužan jer ću tada biti na Exitu. Da mi je neko ponudio da biram između nastupa ruralnog - igram preperevku umesto da sečem uši kao što doliguje - Van Gogha i premijere Harry Pottera sa sve crvenim tepihom – ne moram ni da vam kažem šta bih odabrao. Ali pošto mi to niko nije ponudio, već su me potplatili gomilom karti za Exit samo da se kao velika blogerska zvezda pojavim i uveličam spektakl, ja ću novog Harija gledati sa zakašnjenjem. Onog ko je zakazao premijeru Harija za prvi dan Exita treba kazniti pretvaranjem u žabu na neodređeno vreme ili onog ko je smislio da Exit počinje kada je premijera Harija. Ne zanima me, dogovorite se ko je kriv, i neka taj bude kažnjen.
Izmenama Zakona o akcizama, povećana je akciza za tečni naftni gas na 6 dinara. To za posledicu ima povećenje maloprodajne cene ovog derivata na 43 (NIS), odnosno 44 dinara na ostalim pumpama.Nikakvih obrazloženja ove Uredbe nema na sajtovima Vlade i nadležnih ministarstava, niti postoje saopštenja za medije, osim informacija koja se čuju od Udruženja vlasnika privatnih benzinskih pumpi da je povećanje akcize posledica «povećane potrošnje TNG i smanjenog prihoda od akciza na benzin kome je opao promet».
Ovaj potez Vlade će za posledicu imati veći priliv u Budžetu za oko milijardu dinara do kraja godine, a od 1. januara 2008. ova akciza će biti 10 dinara. (izvor informacije: glasine) Sve je to ok, nego...
pise Zanka Stojanovic
Ovih dana digla se velika bura oko krsenja zakonskih propisa po pitanju pustanja iz pritvora ubica premijera Zorana Djindjica.
Posto se radi o galeriji mnogih sudskih likova, kao i u slucaju pogibije radnika RTS, slobodna sam, kao majka jednog od poginulih, da dam svoj komentar.
Ubistvo sesnaestoro radnika RTS i ubistvo premijera Djindjica ne izdvajam. I jedno i drugo izvrseno je u "interesu visih drzavnih ciljeva", od istih zlocinackih institucija i procesuirano od istih sudskih likova. Slicni su i zakonski propusti. Naravno, iz toga izdvajam sudije gdju Biljanu Radovanovic i g. Mioljuba Vitorovica, protiv kojih je, koliko mogu videti, ovih dana pokrenuta hajka i u njihovu odbranu podizem svoj glas.
Juče je bio zanimljiv datum.
Broj sedam je u tradiciji naše civilizacije uvek imao vaznu ulogu: u matematici, u mitologiji, u umetnosti.
Način pisanja ovog broja potiče iz Hindu glifa
koji je kasnije preuzet u arapskom pismu.
Sedam je prost broj, septagon (sedmougao) je najmanji pravilni poligon koji se ne moze konstruisati koristeći samo lenjir i šestar (3-,4-,5-,6-ugao moze).
Navuci šešir, izoštri uši i pusti korak. Njujork uvek čeka da te nekuda odvede.
Grlo sam odrala ubeđujući sve koji posećuju Njujork da u širokom luku zaobiđu ne-njujorke: times squarove, brodvejske predstave, 34-tu ulicu, zgradu Ujedinjenih nacija i slične ludastoće. Završilo se kao i moje dvadesetominutno traženje fontane Di Trevi.