Bilo je to pre par godina. Saša i ja smo dobili poziv da gostujemo u Norveškoj, u saradnji sa Tuti organizacijom u Falstad memorijal centru.
Sve što smo znali je da je to bio logor za
Ne dozvoli tad da naprave od toga tužni treći čin"
13. januar
Sećate se Giacomo Venturelli i Violet Biru - Italijana i Malajke na putu oko sveta biciklima? Upoznali smo se pre oko godinu dana, negde u čileanskoj Terra del Fuego, nakon celodnevnog pedalanja kroz pampas sa jakim čeonim vetrom. Ja sam našla smeštaj u jednoj od radničkih prikolica, sa zajedničkim kupatilom i velikom kuhinjom, koje su se izdavale po prihvatljivoj ceni od oko šest evra.
Već sam se bila smestila i krenula sam pod tuš, kada sam ih videla na parkingu: Đakomo na ležećem biciklu, Violeta na klasičnom. Nisu želeli da plaćaju smeštaj, već
U životu nisam upoznao ni jednu prostitutku. Bar mislim da nisam, jer ni jedna od onih koje sam sreo nije se deklarisala kao pripadnica najstarijeg zanata. Likovi prostitutki bili su mi znani samo iz literature i sa filmova. Međutim, za razvoj toka radnje romana koji sam pokušavao da napišem, neophodan mi je bio i lik prostitutke, odnosno po najnovijoj klasifikaciji profesija – seksualne radnice. Jeste da je to bio epizodni lik, ali bez njega se nije moglo.
Pokušavao sam interpolacijom, empatijom i misaonim gedankeeksperimentisanjem da sebi dočaram neophodni lik, ali nije išlo. Nemajući kud odlučio sam se na eksperiment in vivo.
Evo kako je to izgledalo.
Nove potrebe, uglavnom nametnute kako bi industrija, trgovina bile zadovoljene i realizovale svoj interese, ima tu i uloge vlasti putem ograničavanja građanima javni iskaz, u želji da potčine građane i obezbede mogućnost poptune nadmoći u odlučivanju o svemu, čak i načinu života, školovanju, lečenju, zabavi. Sve je to proizašlo iz potrebe da vlast i njima saglasni nosioci tih aktivnosti budu u mogućnosti da zamisli svoje realizuju. I tako je bilo i traje, građani se prave, stvaraju, ukalupljuju u norme kazane od vlasti i kapitala, od onih koji su sve uzuse sebi prilagodili i čine sve da njih, građane, potpuno potčine. Za njihov opstanak potreban im je uzoran građanin spreman da sledi takav način, da bespogovorno prihvati ponudu koju i ne može da odbije.
Vreme je sportu - radujte se!
Nadajmo se da vreme epidemije polako prolazi, a ovih dana bi trebalo da sport bude u fokusu. Večeras kreće Australian Open, a praktično istovrmeno sa početkom AO održaće se i SuperBoul (o tome kod Doksa koji je rešio da više ne ćuti!). Najveća pažnja biće usmerena na Novaka Đokovića, koji je ubedljivo najuspešniji teniser na prvom Gren Slemu u sezoni i ove godine juri svoju 9. titulu ovde.
Da (i) ovaj blog ne bi bio samo gomila nabacanih brojki (što statističkih podataka, što termina odigravanja kojekakvih mečeva) pokušaću da mu koliko toliko dam i neku ljudsku dimenziju :)
Novaka uglavnom zovu Nole, ali ga moja baba Zora zove Đole.
Sve je počelo jednim telefonskim razgovorom. Posle razmenjenih informacija, razloga za poziv, počeo sam, po običaju da gušim.
Sagovornik, inače urednik/izdavač , odlučio je da me prekine. „Piši, nemoj da mi prepričavaš". I umesto knjige kojoj korekcije nisam uradio od oktobra, novembra pisao sam stihove. I ti stihovi su objavljeni kao elektronska kniga „neobične" poezije (ocena pomenutog urednika) u okviru Bele biblioteke Balkanskog književnog glasnika.
25. decembar
Kod naplatne rampe na ulazu u Pichidangui zaustavlja me sanitarna kontrola. Mladi specijalac obraća mi se na engleskom. Pita me odakle sam i kad čuje Srbija, kaže kako voli moju zemlju. Bio je u Bosni, u Banja Luci, osam meseci prošle godine, na službi.
"Super, ali što me zaustavljate?", pitam pomalo neljubazno. Ceo dan borim se sa jakim čeonim vetrom i uzbrdicama. Ovako nije duvalo od Patagonije. I nije mi baš do ćaskanja.
Utom prilazi žena specijalka. Objašnjava mi da je grad u drugoj fazi i otud sanitarni koridor. Nisam to znala - poslednjih
- Kako si, mama?
- Ni mi je dobro, sine! Loša mi kurcilacija, pretisak visok, moram u ambalantu po recepte, a možda i u polukliniku kod pumpologa...teško dišem i kašljem k‘o da imam brkalozu! Jesi čuo da je Đoka, Mladenov sin, perisao prstatu? Dobro je da sam matora pa ne moram više kod ginehologa...upale jajnjaka su baš bile grozne!
- Dobro, bre, kevo, pa nije ovo vizita u bolnici pa da moraš u detalje... Šta ti treba iz apoteke, da kupim kad budem išao u nabavku?
- Iz apateke mi trebaju hapsule omega 3, cinak i vitamin C - najveći broj i ako nađeš vigantol - to je dobro za koronu. Morala bi i privatno u labaratoriju da uradim šećer i da primim nekciju gvožđa...
- Majkić, ima Ajronmen da postaneš od toliko suplemenata!