Sve je počelo jednim telefonskim razgovorom. Posle razmenjenih informacija, razloga za poziv, počeo sam, po običaju da gušim.
Sagovornik, inače urednik/izdavač , odlučio je da me prekine. „Piši, nemoj da mi prepričavaš". I umesto knjige kojoj korekcije nisam uradio od oktobra, novembra pisao sam stihove. I ti stihovi su objavljeni kao elektronska kniga „neobične" poezije (ocena pomenutog urednika) u okviru Bele biblioteke Balkanskog književnog glasnika.
Prva runda (leto)
Dobar deo zapisa nastao se tokom leta. Dva meseca sam proveo na jednom divnom mestu (na slikama) okružen dobrim i inspirativnim ljudima. Porodične i poslovne okolnosti omogućile su mi da budem u Sijarinskoj banji. U dvorištu pod krošnjom predivnog oraha. I dalje nisam završava (korigovao) rukopis. Pisao sam rukom (dobra olovka, veoma dobra olovka)
Druga runda (jesen)
Došao sam u Beograd. I osim 7-8 kilograma dobio sam priličnu korona paranoju u beogradskom okruženju i nastavio da pišem dobrom olovkom. Beleške su nastavile da se talože bez naročite ideje šta sa time. I dalje nisam završava (korigovao) rukopis.
Treća runda (zima)
Prvih dana 2021. godine bez epidemija se nastavlja, ništa mi lakše nije bilo da se krećem među ljudima. Kilograme nisam 'nabacivao' ali ih se nisam ni oslobađao. I dalje nisam završava (korigovao) rukopis. Jednog dana me je prijateljica Nataša pitala da joj predložim monolog. (Duga je priča, ne bih ulazio u detalje, pisaće ona ako bude smatrala shodnim) Sednem pred komp da kao ja napišem to i počnem. Posle nekih pola sata zaboravio sam da sam nešto počeo za nju da pišem i priča je otišla u nekom novom pravcu. I priča je bila u stihu. Drugo jutro od tada gledao sam završenu priču (spavao sam i radio u međuvremenu). Poslao sam je uredniku koji mi je dao neke sugestije. Priča je skraćena.
Posle još nekih tehnikalija, Balkanski književni glasnik je objavio knjigu „Oni" u svojoj Beloj biblioteci. Taj zapis, poezije, nalazi se na linku i slobodan je za čitanje. Kao i prethodna knjiga koja se nalazi ovde .
Boks su tri runde
Predstava
Mora da ima kraj
P.S. Ma koliko da bih, kao i svako ko se bavio, bavi ili sanjao da se bavi pisanjem, voleo da jednog dana ugledam knjigu koju sam napisao u knjižari smatram da je elektronsko objvljivanje sasvim dobra stvar. Internet je uneo, osim negativnih stvari, i slobodu koja deluje kao susret hipi i pank ideologija. A što se tiče knjige u knjižari, biće i to. Znam i naslov.
Fotografije:
1. Luna i pratilac joj nad Sjarinskom banjom
2. The Orah (da citiram "krov mog hrama")
3. Magla nad planinom (pogled na crkvu sa terase)
4. Grejanje na toplotnom izvoru (jutarnjih 5 stepeni)