Певушиш? Бацио си токсичну зомби-шалитру у вис, хладњак копма је почео да ради унатраг, усисао то, консултовао матичну плочу, скривену жеравицу и саветника, напунио је аудио светлом, потерао процесор јаче, и напослетку избљунуо све то гадно и отровно варничење у етар и сажео у виртуелну слепу улицу пуну контејнера и бачених лутки које „певају“
Iskreno, odahnuli smo. Neki nepodnošljivi osećaji tipa neurađenog domaćeg, nemarom nevraćene knjige u školsku biblioteku ili namerom nevraćene prijatelju, osećaji izgovora tipa „doći ću sigurno ali ako ne dođem" ili „istina nam je važnija od uspeha osim u slučajevima kad je uspeh važniji od isitne", sve nas je to netragom napustilo kad smo čuli rezultate lokalnih izbora u Hrvatskoj. Zahvaljujemo (bosnizam od zavaljujemo) pakosno i Radničkoj fronti što se toliko trudi da nestane sa scene buržoaskog parlamentarizma, malo je previše za gledati šetkanje u takvom političkom
- Sad ću da aaa-pćiha!!! Ćiha!! Ćih! kinem - rekla je Hana, stresla se i valjano se useknula u papirnu maramicu.
- Izbegavam da kažem da bilo šta ili ma koga mrzim, ali kijanje je jedna od retkih stvari koja me baš nervira i za koju bez problema mogu reći da je mrzim iz dna duše. - zaključila je.
Zatim je mali prst desne ruke podvila između palca i ostalih prstiju - siguran znak da će da sedi i ćuti i da joj je na umu nešto za šta nije sigurna da li bi mi poverila ili ne.
Ćutim i ja i čekam da počne sa pričom.
Присни односи. Присна братимљења... После, кад се у томе претера, буде оно, од играчке плачке.
Кажу, неке су државе пале у дужничко ропство према Кини, а да би се то могло десити и Србији. Чуди ме да тог детаља нема у дневнику РТС у пола осам. Србији се ово са дужничким братимљењима догодило (догађа) не само са Кином. Дуг нам је све већи. А куповна моћ све мања.
"Ako neko otvori blog o renoviranju i pravljenju kuća rado ću iznijeti iskustva iz te oblasti, možda nekom budu korisna." -- kamilo_emericki
Dole je slika kuće koju je G. kamilo sebi napravio:
Ovde možete i da nastavite da se svađate oko toga čiji parket brže približava toplotnu smrt univerzuma i više nas ugrožava kao vrstu, po mojoj sl. proceni drugu najdosadniju raspravu koja
Povod za ovaj blog je anketa koju sprovodi jedno naše dete (znate ono kad se sa njenima družim od prvog osnovne), student psihologije.
Treba joj što veći uzorak i ono najvažnije, treba joj pod hitno. Mislim da je sutra u neko doba ono što bi moja baba rekla, dedlajn.
U anketi je reč o stvarima o kojima smo mi ovde često umeli da pričamo, pa ću je je kad završi sve, zamoliti da nam prezentuje rezultate. Nadam se da će prihvatiti.
Dakle, evo linka za anketu
prejebi me
Oni koji vuku konce, umrsili su. On bi rekao usrali su. Jedan od poslednjih izazova generacije, nisu savladali. Bolje da su verovali u horoskop, ređanje planeta i čuda. Da, čudo je bilo neophodno, ali tog konja je angažovao Mel Bruks. Ima ludih ali ima i luđih. Ima provokatora ali ima i nasilnika. Ima patriota ali ima i nacionalista. Jedni reže a drugi ujedaju. Kao da se takmiče ko će koga da prejebe u zlu. Istrebljenje kao uzrok. Bolje da su izvlačili slamke, pa kome zapadne manja…