PREVODIOCU
Jednostavno nisam mogla da odolim, a da ne podelim ovaj fascinantni prevod sa vama. Neću preneti celovit tekst, već samo one najzabavnije detalje, a ko bude želeo podrobnije da se obavesti o tome kakvo nas vreme očekuje do sredine jula, a ima Fejsbuk nalog, može da zaviri na sledeći link:
https://www.facebook.com/djordje.djuric.100
Na njemu se nalazi i originalni tekst koji je, za razliku od ovog čije vam delove prenosim, napisan valjano, razumljivo i sasvim ozbiljno, kako i dolikuje nekome ko je meteorolog. Do njega ćete dospeti ako kliknete na opciju prikaži original.
Dakle, da krenem...
Гост аутор: алс
На претходном блогу смо начели неке теме из електроенергетике, па ћу покушати да у наредна три блога направим пресек где смо били и зашто смо кренули у овом правцу, где смо данас и који су изазови даљег равоја и како ће можда изгледати будућност.
Дакле, аб ово.
Da ne zakrčim Zilin blog o kučićima sa komentarom na temu Kako sam se za ženom uspešno popeo na Bear Peak, 2578m, prvi put posle ~8 godina, i šta nam se sve tamo desilo, evo blog o tome. A i da imate gde da nastavite sa kenjanjem na temu Č vs P, W vs E, ustvari na bilo koju temu koju nađete za shodnu, uključujući i ovu o kojoj je blog, ako nemate pametnija posla. Da kažem da sam Bobića odma banovao, u smislu retorzije. Dobro, nisam, naravno. ;)
Ekonomisti su dugo bili očarani snagom tržišta u promovisanju ekonomskog prosperiteta. Smitova ideja da sebični pojedinci (koji traže samo svoje lično bogaćenje) proizvode kolektivni prosperitet (kroz delovanje famozne ‘'nevidljive ruke tržišta''), odnosno teza o savršeno konkurentnim tržištama koja proizvode stabilnu ravnotežu, samo je jedna od mogućnosti. Jednostavno, model Adama Smita nije jedini, već samo jedan od mogućih (npr. tržišta mogu proizvesti previše nejednakosti ili neefikasno alocirati resurse; npr. tržišta bi nalagala da gradimo dva strujna dalekovoda).
Nova
накнадна памет је казна у свему и свуда ( г М.Вуксановић )
трајање, неминовно, доводи до спознаје откривањеа апсурда личног живљења те варљивости свакодневнице, но ипак опстаје екстатичност homo ludensa која и даље трепери у духу сваког од нас, умевши да узвитла скривене слојеве мисли и опажаја сетним исповедањем прошлости, те зебњом запитаности над будућношћу ,али и радости искушавања сопствених способности јер су једнако провокативни и евокативни.
zašto je kultura pogubna za pojedinca
welcome my daughter, welcome to the machine
Ne, to nije vredno, mi smo marginalne.
- Gde ste bile? Nema veze, znamo gde ste bile…
- Gubile vreme, bazale same, prešpartale Beograd…
Istetovirala se sa osamnaest i jedan dan samo da kaznim majku.
Nasuprot tom nastranom tumačenju poretka stvari buja svakodnevni život, prepliću se kao u DNK lancu radost i tuga, lude iznenadnosti i stečene navike, ljubav i strast, susreti i rastanci... Ili kako je to Boris Pasternak zavetovao u svevremenom stihu: "...Voleti, živeti, misliti, i ići
Velika podrška Gospodinu Dušanu Petričiću sprečenom da govori od strane FB a po želji vlasti koja se osetila ugroženom jer je kazivao istinu u opisivao stvarno stanje ovde ... Dali će i ovo da se prećuti ? ...
U zemlji prividne rodne ravnopravnosti, nežnosti, boljitka i sreće, silovanje je i dalje tu.
Počevši od škola, kampova, domova za nezbrinutu decu i mesta koja bi trebala da budu svetinje poput crkvi, ona se dešavaju.
Ja ih moćnicima ne mogu nazvati kada nad slabijima od sebe izvršavaju najgnusnija dela i dobijaju opravdanja i zaštitu,od nadređenih.
Zatvor je za njih malo, za njih je Pakao večno prebivalište i tu ih neće sačuvati ni titula, ni politika, a kamoli mantija čije god vere bila.
Dosta je bilo lažnih boljitaka
Ne znam za druge gradove, ali nesto primecujem poslednjih godina u Beogradu, vise nego ikad pre. Automobili, guzve, ljudi, nervoza u vazduhu i vrlo retko da sretnem osobe koje znam makar iz vidjenja na ulici. Sta se ovo desava? Gde su poznata lica, ko su ovi ljudi koje ne poznajem?
Beograd pocinje da mi lici na londonski tjub (metro). Ljudi okrenuti sami sebi i svom mikro svetu. Razlika je sto tamo vecinom cute a ovi ljudi su glasni, nametljivi, nepoznati…strani neki svet u sred sopstvenog dvorista. Kad sam poslednji put sela sa nekim negde pa ugledala poznato lice? Desava se…ali