Sećam se kao da je juče bilo. Šumadija. Vreo letnji dan. Vene kamilica uz seoski drum i titra jara. Na tarabu se nalakćuje baba Kaja i decibelima na kojima bi joj zavidelo seosko crkveno zvono, viče: „Od ovam! Od ovam!“ Mi prozvani, raspušteni i na čuvanje ostavljeni, izmiljavamo i čekamo nastavak. Baba popravlja pera na marami i krikom koji mrtve diže, pita: „Kuj će kuglov?“ A, kuglof joj je bio mrtva usta da ga jedu, recept je u miraz donela iz svojih rodnih Komarica. Mek ko srce devojačko.
Juče sam opet imala raspravu sa ljudima koji su živeli/žive van Srbije o tome da li je ili nije u Srbiji sve isto kao i recimo u Skandinaviji.
I sad stvarno počinjem da gubim živce i ne mogu više da slušam te priče kako je u Danskoj sve isto, ako ne i gore nego ovde. Pa kad ja kažem: ljudi nemojte me molim vas praviti budalom, tamo niko nije ubio vojnike na straži kako bi zaštitio ratne zločince, oni kažu: ma jeste, kako si naivna, i gledaju me sažaljivo, puni razumevanja za budalu koja nije mnogo putovala, pa ne zna.
Kaže žena imala je dva porođaja, jedan u Irskoj, jedan u Srbiji, u novosadskoj betaniji, i ne može da se poredi. U betaniji je sve prošlo mnoooogo bolje. Ovde su je čuvali i mazili i pazili. Kažu još kako je tamo školstvo u mnogo gorem stanju i kako samo retki bogataši mogu da priušte kvalitetne škole deci i kako je jako mnogo nezaposlenih po Skandinaviji i kako mladi ne mogu da zarade za letovanje. Nisam smela da spomenem vize, garant bi se ispostavilo da im trebaju i vize.
Gost autor: docsumann
- Nikad nisam razumio tu dokonu filiozofsku zanimaciju kao što je gledanje u plafon tokom opuštenog ležanja na krevetu. Naročito ako je plafon neoštećen i sviježe okrečen. Ono, kad po njemu ima kojekakvih mrlja od vlage ili otpalog maltera - e, tu se već uz određenu dozu mašte i asocijativno-vizuelne nadogradnje može svašta uvidjeti. Ali to je opet više umjetnička nego filozofska akcija.
„DNEVNIK” EKSKLUZIVNO OBJAVLJUJE
EU i njene države članice, s jedne strane, i Republika Srbija, s druge, prepoznajući da Srbija ima ključnu ulogu na Zapadnom Balkanu. Kako u obezbeđivanju stabilnosti, tako i u pogledu ekonomskog razvoja, prosperiteta, a ujedno želeći da prodube odnos između EU i Srbije, koji je zasnovan na bogatom i raznolikom opsegu kulturno-istorijskih, ekonomskih i međuljudskih veza, prepoznajući da je narod Srbije deo evropske porodice i da će produbljivanje odnosa između EU i Srbije, koje vodi ka članstvu imati direktne koristi za narod Srbije,
Na ideju da tragamo za dragocenostima došli smo od iskonske težnje čoveka da nešto traži. Ushićenje otkrića! Detektor je pomagalo, ali nas je vodilo njuškanje. Ja sam, za razliku od burazera, bio vrlo metodičan. Sate sam provodio u arheološkoj biblioteci. Vikende sam provodio nad knjigama. Tu sam mogao da konsultujem RIC (Roman Imperial Coinge) - knjiga u 10 tomova, ogromnih, veličine A2, sa svim svim rimskim novčićima. To je najbolja referentgna knjiga numizmatike. Konsultovao sam i časopis "Genava" (staro ime za Ženevu), gde su opisivana sva arheološka nalazišta.
Prazneći Ženevske parkove, za oko 3 godine našli smo nekih 10.000 franaka u kovanicama, i od prilike 1.000 u kovanicama radjenim pre 1968. godine. Te godine je promenjena legura. Dodato je puno gvožđa (pre je preovladao nikal, a za vreme rata je vrednost nikla bila veća nego vrednost novca). Taj novac uopšte ne oksidira, bio je još sjajan. Njegova numizmatička vrednost je bila zanimljiva. Našli smo oko 300 - 400 grama zlata i 2 kilograma srebra. Sve za 3 godine. Sve sam dao burazeru. Meni nije trebalo. Samo mi je sve bilo zanimljivo. Dešavalo nam se da nadjemo po 100 franaka na dan.
Onaj koji je zaista dobar, nikada nije nesrećan. /Onaj koji želi da bude neprekidno srećan, mora često da se menja. /Kad nešto ne znaš, saznanje da ne znaš već je znanje. /I najpostojanija belina postaje crna u dodiru sa crnom bojom. /Mora li mudrac mnogo znati? Ne, množina nije važna. /Isprazno je učiti, a ne razmišljati. Opasno je razmišljati, a ne učiti. /Neka otac bude otac, sin - sin, vladar - vladar, a činovnik - činovnik. /Bolje je biti jadan nego neposlušan prema vlasti. /Plemenit čovek misli na dužnost, nečastan čovek o koristi. /Narod treba terati
Izuzimajući Davis Cup ostalo je još samo 6 mečeva da se odigraju ove ATP sezone. Ti mečevi će nam dati odgovor ko će biti novi šampioni završnog turnira sezone (imajući u vidu da prošlogodišnji pobednici - Đoković u singlu i Nestor/Zimonjić u dublu, nisu prošli u polufinale).
Današnji raspored nam kaže da od 13.30 igraju Mirnij i Ram protiv Čermaka i Mertinaka u prvom polufinalu dublova. Nakon njih je duel singla između Federera i Davidenka od 15.15. U večernjem delu programa od 20.00 igraju Bupati i Noulz protiv braće Brajan da bi subotnji program završilo drugo polufinale singla Soderling - Del Porto.
У пролеће 1995. године причао сам са једним пријатељем о будућности Србије. Помињао је неке словеначке новине које су пренеле текст из неког угледног холандског часописа. У том тексту се спомињало етничко чишћење книнске крајине, крај рата у Босни и укидање санкција Србији до краја године. Мислио сам да Крајина никада неће пасти
А суштина се своди на то да се олимпијско злато не осваја тако што се 2016. године у Бразил пошаље 13 ватерполиста тежине од 85 до 105 килограма (дигресија: у једном тренутку сам био претежак за ватерполисту) већ тако што се омогући квалитетна инфраструктура (која није већим делом финансирана од родитеља) а која подразумева, базене
Va istinu srećan... Ili tako nekako. Znam da ima neki odgovor. No to je manje bitno.
Ne smatram da se u to vreme živelo mnogo bolje, niti sam nešto osetio Brozovu diktaturu, koji se uzgred budi rečeno zvao samo Tito. Ali sam siguran, da će srednje i starije generacije zastati barem na trenutak, pri pomisli na dan mladosti. Ako ništa drugo, nismo išli u školu tog dana, a da ne spominjem fenomenalne sletove i "live" uručivanje štafete. Od tada je i ostao termin "zadihani omladinac".
Dakle nek je sa sreću, što kažemo mi Nišlije.
Tužan neki crtani film ova Srbija
Gledam (ponovo) Blog pa se čudom čudim. Izbori iza ćoška, a nigde političkih blogova. Njeno veličanstvo je odavno odsutno, Drago se, kažu, naljutio, Šjenti je valjda zauzet lokalnim glasovanjem, Krle razapet između sećanja na vojničke dane i kampanje, Filip emigrirao u toplinu nesunčane strane Alpa...
Pitam se, zaista: da li je dozvoljeno pisati političke blogove na ovom mestu?