I Federara, i pravdu, i balet, i umetničko klizanje, i Branka Miljkovića i još mnogo štošta jednostavnog i običnog. A sada je više nema.
"Evo mene opet, evo mene opet, bolji nego ikad, ne zaboravljam nikad,
Gde je sad ekipa koja nikad nije znala, gde je sad ekipa zabava i šala"
Koja
Dakle, evo mene opet, s novim zadatkom. Ovaj put nešto lakšim. I da odmah napomenem - rješenja slati samo na pp. Da ne kvarimo zabavu onima koji žele da pokušaju.
A evo ga i zadatak:
Svakog 1. Februara u Rade Gaju već godinama se održava tradicionalni polumaraton za veterane. Bude to lijepo propraćena lokalna sportska manifestacija, na kojoj se skupi i po dvadesetak takmičara. Ipak, ove godine Corona je dovela do otkazivanja mnogobrojnih učešća. Na kraju se lista svela na tri prijavljena takmičara – Avram, Blagoje i Cile.
Swima Dalla (мени још не) је архитекта из шриланке,енглески ђак, лепушкаста ликом те мамљива телом, година средњих,радимо на истом пројекту овде уз медитеран а на рубу пустиње, након студиј, посредством брата утицајног пословног човека се у Benghazi-jу скрасила те радећи у струци стекла предивну кућу у којој често организује посећене party-е којима се и сам по позиву одскора придружих . уз понуде те шароликост тема пажњу ми неко вече привуче Iktifa, ирачанка,такоће инжењер из нашег тима која наче тему о асфалтим коловозима којих нам изградња ускоро започиње.у причању похвали се да је у њеној отаџбини поодавно изграђен први асфалтни пут што би довољно да ми. . . . .такне у присет .
Danas počinje zasedanje Generalne skupštine Ujedinjenih nacija tokom koje će pitanje palestinske državnosti verovatno zaseniti sva ostala. Reći za diplomatiju ili "diplomatiju" koja je prethodila da je bila u turbo fazi je popriličan eufemizam.
Svojevremena najava Abasa & comp. [Mahmud Abas, poznat i kao Abu Mazen je predsednik tzv. Palestinske uprave (PU u daljem tekstu), kome je mandat istekao pre dobre dve i po godine] da će u Ujedinjenim nacijama zatražiti priznavanje Palestinske države je, blago rečeno, unela paniku kako u izraelsku tako i američku diplomatiju. Obe su krenule u ofanzivu na dva fronta, prvi je pokušaj da odvrate Abu Mazena od tog nauma, a drugi pritisak na članice UN-a da ne podrže taj korak.
...ispred diskonta (/zadruge) u blizini kuće svog rođaka...
I onda posle duge, iscrpne, dodao bih i grozničave akcije u koju je bio uključen i ceo politički vrh naše države
uhvaćen je Milo radKo madić, nije bilo nimalo lako (žilav otpor i takoto), ali poklopile su se i zvezde (Bramerc, Ešton, vize i sl).
Kad nema šargarepe, dobar je i štap.
Imam goste na blogu i to kakve! Dagi prijatelji, Piratska partija ima reč!
U ovom tekstu pojasnićemo ko i na koji način uništava kulturnu baštinu u Srbiji. Kako je zapravo "PINK kartel" razorio kvalitetno tlo za omladinu Srbije i šta da preduzmete u vezi sa tim. Velikim uloženim naporom članova Piratske partije došli smo do bitnih podataka koji stavljaju veliki znak pitanja na legitimnost i legalnost ovih organizacija, a nadamo se da će vas oni podstaći da se i vi priključite velikoj građanskoj inicijativi za rešavanje ovih spornih problema.
Problem je kompleksan i obuhvata ne samo loše funkcionisanje pojedinih organizacija poput SOKOJ, OFPS, i PI nego zalazi i dublje u zastarelost pojedinih zakona, kriminalne radnje i mnogostruki negativni uticaj na kulturu i njeno unazađivanje.
Znaš kako se sećam svojih rođendana iz detinjstva?
Taman kad se završi berba kukuruza, poseče tuluzina i poveže u snoplje, i spuste se dosadne magle, a jesenje ruže u dvorištu oklembese i počnu da crne po ivicama reckastih listova, znam da mi je rođendan blizu.
Onda jedno jutro krene užurbano spremanje kuće, skidanje zavesa, štirkanje svega što vuče na belo i besomučno glancanje trokrilnog šifonjera. E to je značilo da mi je rođendan prekosutra.
Sledeće jutro me budi cičanje praseta i mirisi, k'o slavski, iz kuhinje. Pomešani
Blic, 11. jun 2008
Mlada Katarina Vučetić, manekenka iz Niša koja je pre dva dana zaustavila Mirka P. (44) da ne skoči s mosta, kaže da će joj taj dan zauvek ostati u sećanju. Ona veruje da se sve u životu dešava s nekim razlogom i smatra da je sudbina baš nju u tom času poslala na to mesto. Takođe, odlučna je u nameri da uskoro pronađe Mirka i ode s njim na piće i razgovor.
Katarina se vraćala sa kastinga i odlučila da peške pređe Brankov most.
- Ni sad ne znam zbog čega sam to rešila, kao da me je nešto jače od mene vodilo. Pri sredini mosta ugledala sam policiju i gospodina koji je stajao s druge strane ograde. Pogledala sam ga u oči i u momentu mi je sve bilo jasno. Upitala sam ga zašto to radi, život je lep, možda je samo ružan dan. Odgovorio je da ne zna i tad sam shvatila da me je prihvatio - priča Katarina.
„Vi ste tu zbog vaših duŽnosti, ona nije“
Između dvoje slučajnih poznanika u kritičnoj situaciji razvio se iskren i otvoren razgovor. Katarina je shvatila da čovek nije bolestan već emotivno ugrožen i da mu je neophodna pažnja. Pogotovo je, kaže, pogodio momenat kad je policiji rekao „Vi ste tu zbog vaših dužnosti, a ona nije“.
- Rekla sam čoveku: „U tvojim očima vidim da možeš više. Imaš dvoje dece i za njih treba da živiš. Verujem da ćeš preći na moju stranu“. On je zatim pozvao mene da pređem na njegovu, ali odgovorila sam da sam već na njegovoj strani, čim sam tu. Ključni momenat bio je kad sam ga pozvala na kafu i sok, i to da on časti. Pružila sam mu ruku i rekla da nije lepo da me pred tolikim ljudima odbije. Samo me je pogledao i pružio ruke, a ja sam ga zagrlila i čestitala na hrabrosti kojom je uspeo da prebrodi taj trenutak - priseća se Katarina.
Заувек
Дан пре јучерашњег дана?
Ах, да: ПРЕКЈУЧЕ.
Не знам зашто скоро сви кажу - прекључе. Звучи као пре кључања, или пре закључавања ...
Zamislite knjigu u kojoj su glavni junaci Josip Broz Tito, Aleksandar Ranković, Sava Kovačević, Ivo Lola Ribar, Moša Pijade, Edvard Kardelj, Vladimir Dedijer, Peko Dapčević - da ne nabrajam više - i koja opisuje događaje iz rata 1941-1945? Užičku republiku, bitku na Neretvi, desant na Drvar, bitku na Sutjesci, Kozaru, osnivanje proleterskih brigada, sve napisano rukom učesnika i očevidca tih događaja, člana partizanskog vrhovnog štaba, i jednog od Titovog najbližeg saradnika? U engleskom prevodu knjiga se zove "Wartime", napisao je Milovan Đilas, prvi put objavljenja 1976 na engleskom, izdavač Harcourt Brace Jovanovich.
U petak 15. avgusta londonski „Guardian" je objavio tekst koji je potpisao novinar Garth Cartwright, praktično (malo zakasneli) in memoriam Šabanu Bajramoviću. Iste večeri su članovi britanskog benda The Brand New Heavies na niškoj Letnjoj pozornici visoko podigli Nišville grand prix - statuu Šabana Bajramovića.
The singer Šaban Bajramovic, who has died of heart failure aged 72, at his home in Niš, Serbia, was known across the Balkans as "king of the Gypsies". He is, arguably, the most influential musician from the region since the second world war, his
Kada sam dovela Aleksu na njegovu prvu probu, na kojoj je već bilo više od desetoro dece i čula od nje: "Ti sad idi i dođi po njega za dva sata.", bez obzira što je to Ksenija i što znam da ona sve može :), nisam mogla da se suzdržim i ne pitam je li sigurna i treba li joj pomoć. Samo me je pogledala na šta sam rekla, dobro, dobro, već sam otišla.
Naredna dva meseca, svake nedelje ujutro, Aleksa je jedva čekao da ide kod Ksenije i da bude glumac, kako je sam sebe prozvao. :)