Kada se u novinama pojave naslovi kao “Tajne službe vojske bez ikakve kontrole”, “Magija tajnih službi “ i izjave ministra odbrane da sa direktorima službi sarađuje na bazi promenljivog poverenja, a ne da sa njima rukovodi iako su mu potčinjeni, to naravno izazove niz dobronamernij ali i onih drugih pitanja u vezi tih “misterioznih” službi.
Već devet godina priča se o reformi sistema odbrane, svaki ministar odbrane na kraju svake godine govori o značajnim rezultatima koji su postignuti a posebno svaki ističe kako je upravo “od kako je on ministar napravljen ogroman i suštinski pomak“. Bilo bi krajnje neodgovorno reći da nisu ostvareni značajni reformski procesi, uz isto tako značajne promašaje, počev od masovnog i neselektivnog penzionisanja i lutanja oko koncepcijskih pristupa.
Inače, održano je na stotine konferencija, seminara, savetovanja, javnih rasprava, stručnih konsultacija, realizovano mnogo mnogo uzajamnih radnih poseta na različitim nivoima sa ciljem da se razmenu iskustva o reformi sistema bezbednosti.
Neka ranija ekipa iz Generalštaba i Ministarstva odbrane predlagala je ujedinjenje VOA i VBA u jednu službu, iako nigde u svetu nema primera da su te dve službe objedinjene. Državni sekretar za politiku odbrane Dušan Spasojević odbacio je taj model spajanja i naložio da se nekadašnji model tih službi u JNA modifikuju za današnja vremena, jer se, po njemu, a što je i tačno , pokazao kao bolji i funkcionalniji od predloženih rešenja.
Naša navika je izgleda da patimo od naše posebnosti pa tako prikupimo iskustva mnogih zemalja, izučimo različite modele, ukrstimo ih i onda umesto da odaberemo najbolji mi napravimo kombinaciju najlošijih rešenja i to zovemo kao naš specifični model.
...
Novogodišnji praznici su vreme kada se ljudi sreću. Pijuckaju, neki jedu neki žderu, ispiraju usta politikom ili poznatima i kao se zabavljaju... Dvadesetak prazničnih dana prošlo je i u takvim pričama. Zašto je 2012. godina postojeća samo u kalendaru i šta očekujemo, obično su glavne teme. Želimo jedni drugima dobro zdravlje i da 2013. najzad počne.
Radio B92 upravo je javio da je pok. puk. M. Gadafi izložen u zamrzivaču u šoping centru u Misrati; čuvari organizuju ture da se razgleda leš a vlasti Libije su odlučile da ne bude autopsije...
Narodu izginulom tokom NATO agresije na Otadžbinu.
Prije nekoliko godina bio sam u Kijevu iz čije okoline je za 2.og rata moja baka Ljubica, ruskinja, protjerana sa familijom u njemačke logore.
Bakino selo je sravnjeno sa zemljom i nikad više nije vidjela Ukrajinu i svoj zavičaj.
U logoru je upoznala i mog dedu Mihajla, Ličanina iz okoline Plitvica.
Javno slušanje na temu Nacrta izmena i dopuna Zakona o kulturi održano je u pre dva dana u Skupštini Srbije. Bila sam tamo. I odmah na početku bih želela da kažem, da je ovo prvi put da je neko na ovaj način konsultovao i ljude iz struke. Nikada nas ranije niko nije zvao ili pitao kada bi se donosio neki zakon, u oblasti kulture. Imala sam osećaj da te zakone kroje neki ljudi
Duhovni preporod čovečanstva mora doći iz Azije, kolevke velikih religija sveta (Rabindranat Tagore, prvi azijski dobitnik Nobelove nagrade za književnost)
Sve je u čoveku. Ko spozna sebe, nadilazi patnju (Čandogja upanišada)
Walk together, speak in concord, let your minds comprehend alike, let your efforts be united, let your minds be united that we all may be happy (Rig Veda)
Vede i Upanišade,
Diž' se, vojsko!
Svakoga jutra budi me razglas. Tačno u pet, sa zvučnika koji su postavljeni na seoske bandere oglašava se glas nekog voditelja sa glavne državne radio-stanice. Prvih deset minuta priča nešto bez prekida a onda malo ućuti, koliko da se emituje jedna muzička numera. Uvek je reč o nekoj domaćoj pesmi, sa etno zvukom. Nakon nje, voditelj ponovo uzima mikrofon, da bi nakon šest-sedam minuta dozvolio emitovanje i druge numere.
31. oktobar
(prekoredna priča, jer uskace pre drugih nenapisanih a koje su se zbile od Urumčija do danas kada se ovo desilo)
Počelo je kao ostvarenje kamperske noćne more: najpre gnevni udarac pesnicom u šatorsko krilo s moje desne strane, potom šut u uži deo, tamo gde su mi noge. I vika na nerazumljivom jeziku.
„Hej! Šta se dešava!" vičem iz sna.
... - povratne sprege, petlje i kontradikcije, stereotipi and The Second Mind.
Kako se piše knjiga, roman, na primer? Ozbiljno pitam, što možda zvuči čudno s obzirom na to da pojma nemam o literaturi!
Interesantno mi je sledeće: U "I Am a Strange Loop" kružnom putu oko samog sebe gledam kako svaki put kad naletim na osobu koja je dobra i inspirativna u nečemu što mene nikad u prošlosti nije dotaklo ja odjednom želim da probam isto to, o talentu ni ne razmišljam!
I često probam! I to je radoznalost, i to nam je evolucija podarila.
Dok oni profesionalniji i ozbijniji od nas priučenih instant mudraca iz virtuelnih prostora značajno klimaju glavom u razumevanju više istine obrazaca tipa gde Rusija daje Grčkoj unapred 5 milijardi dolara od buduće zarade od još južnijeg toka, koji će sad da ide preko Turske, Grčke, Makedonije i Srbije do Centralne Evrope, da bi Grčka otplatila deo duga gde je i IMF jedan od većih primalaca, kako bi IMF mogao, uz US ubeđivanje, da da novac Ukrajini koja je slupana poslednjih N meseci, a ona mora da ga da Rusiji pošto se Rusi nešto navili da im stvarno isključe gas, .... e, dok oni o tome razmišljaju, i dok Slavoj Ž., pored Isaiah Berlinovog razumevanja među kulturama, kao ulitmativnog „sredstva" kako se u multiculti sredini dođe do crte u pesku, pa moralnog partikularizma gde koristimo „force" da tu liniju privremeno pomerimo, u nezgodnim situacijama, pošto nemamo ni vremena ni znanja za kontekstualnu analizu i obrasce šire namene, dok Slavoj Ž., dakle, uvodi i pojam „borbe", što je isto „force" plus džedajština, borbe kao leka protiv letargije dominantne kulture u mešanoj sredini sa kotradikcijama, tj dok on „...apeluje na Zapad da
Jedino još Orwell može povećanje deficita nazvati fiskalna konsolidacija. Deficit za ovu godinu je planiran na preko 200 milijardi dinara. Novac ćemo navući od Rusa milijardu $ i od novog izdavanja obveznica milijardu $. A od nove godine?