Institut za praćenje kretanja na svetskoj elektronskoj mreži popularno zvanoj internet - smešten je, naravno, u Americi. Istraživanja ovog Instituta nemaju nikakve veze sa žrtvama zemljotresa na Haitiju kojima je sada dobrošao svaki cent, peni, pfening, svaka para, lipa, denar, kruna...
Svet koji vapi za izlazom iz ekonomske krize čini se treba da istruže džepove kako bi poslao neku crkavicu za nužne potrepštine i hitne nabavke unesrećenima koje pod ruševinama još uvek traže. Međutim, novac se u svetu istovremeno i baca koliko i štedi. Evo šta kaže taj američki Institut:
Piše: Rodoljub Šabić
Аktivisti inicijative "Ne da(vi)mo Beograd" juče su u Hercegovačkoj ulici velikim transparentom tramvaja, ne baš u prirodnoj veličini, preprečili put gradonačelniku Beograda Siniši Malom sa željom da mu uruče poklon - igračku, malu žutu patku.
Očigledno je, razume se, da su hteli da podsete na incident koji se dogodio pre nekoliko meseci, prilikom potpisivanja ugovora za "Beograd na vodi". Tada su dva tramvaja (prava, velika) zaustavljena, njima preprečen put ka zgradi Beogradske zadruge u kojoj je ugovor potpisivan, i tako zaklonjeni, da
Do sada je za srpske političare postojala podela na bratsku Rusiju, prijateljski nastrojene zemlje i one treće kojima težimo i sa kojima moramo gajiti korektne odnose. Dolaskom Aleksandra Vučića na tron saznali smo da imamo prijatelja na sve strane a da toga, do njegovog dolaska, nismo bili ni svesni. I pored onog njegovog, sada već poznatog - “prvi put u istoriji Srbije”, imamo i - “moj prijatelj Orban/Vestervele/Cipras/Kurc...” (Ali niko ga nije pitao šta mu dođe Putin jer bi u tom slučaju preko usta morao da prevali reč - tata)
Често се каже да је бирократија систем који омогућава да десет људи ради нешто што један човек може сам да обави. То је, наравно, шала и, као и свака шала, претерује. Али кад погледамо исход недавне одлуке владе да утврди колико заправо људи ради у државној служби ствар и није тако смешна. Испоставило се, наиме, да је број запослених који се финансирају из државне касе дупло већи од онога што су сви веровали!
Jaoooo, što me iznervira ovaj dr(?) Slavik odjutros!
Kud i uzeh da čitam vesti pre prve jutarnje... kafu mi je moju ogadio!
O, zemljo, otvori se, progutaj ga!
Pa, kakav horoskop neko mora da ima da izjavi ovakve stvari u svoju odbranu?
Pa, kakvi su mu to advokati kad ga ne savetovaše da se brani ćutanjem?
Pa, koja je to količina arogancije?
Pa, ljudi moji... da li je ovo moguće???
Ne mogu da dočekam sutrašnje izricanje presude.
Dok se analitičari, političari, sociolozi, lekari, psiholozi, pa i seksolozi, psihijatri, kulturolozi, mediji i stranački eksperti bave nagađanjem da li je Tomino delo herojsko ili farsa, narod je i dalje u istoj poziciji u kojoj je bio, a to je ona poznata strana. Što više se stranački lideri i političari trudili da narod razvesele bilo pričom da mu je dobro ili da će mu biti bolje, narod ih sve manje ozbiljno shvata iako je ozbiljno zabrinut.
O tome koliko se odmaklo u demokratizaciji i izgradnji savremenog društva i institucija dovoljno govori ocena jednog od osnivača i prvog predsednika Demokratske stranke, koji kaže da
"Političke stranke sve više liče na tržišne korporacije, kojima je najvažniji marketing i tržišni probitak, koji se meri brojem glasova. To odlučuje. Nema više ideoloških predrasuda, važan je tržišni rezultat, koliko će se skupiti glasova, odnosno, koliko će se imati poslanika”.
Na to se nadovezuje i drugi veteran demokratije koja kaže da je " Čitav politički život Srbije je okupirala brutalna interesna struktura, koja je raznela državu, a političke stranke imaju ogromnu svojinu u javnom sektoru, odakle, takođe, potiče njihova moć. Javni život Srbije je privatizovan u biznis sferu".” Za uspešnu tranziciju bilo neophodno najpre uspostaviti vladavinu prava i stvarnu slobodu govora i štampe.” Valjda je to i njihov osvrt i na svoj minuli rad. A kako funkcioniše pravna država i vladavinu prave objasnio je državni sekretar u ministarstvu pravde koji reče da sudski postupak protiv jedne osobe godinama nije pokretan zbog njene popularnosti,
„Moje ime je Baklja, MDG3 Baklja, ja sam Ženska baklja muškog roda - MDG3"
O ćemu se radi?
Kraljevina Danska je odlučila da pokrene ovu incijativu dodeljivanja baklje za napore učinjene na ispunjavanju trećeg milenijumskog razvojnog cilja (promovisanje rodne ravnopravnosti i osnaživanje žena) u većem broju zemalja Afrike, Azije i Evrope. Inicijativa je započela u martu ove godine i sada je stigla do nas.
Na sledećoj internet strani može se videti sve o ovoj inicijativi:
A o Milenijumskim ciljevima na sledećim:
UN's Millennium Declaration >
UN Millennium Development Goals >
Millennium Development Goals Indicators, the official UN site for MDG Indicators:
UN Statistics Division: Millennium Development Indicators >
UNIFEM: United National Development Fund for Women >
UNDP: United Nations Development Program >
World Bank >
World Bank's development institution: International Bank for Reconstruction and Development (IBRD) >
Šta su u Srbiji Milenijumski ciljevi razvoja (MCR)? (MDG - Millennium Development Goals)
Najzad! Budim se jutros, žena moja po Pavlovškolskom refleksu budna već od šest, šest i trideset, pije kafu u krevetu: Pogledaj kroz prozor, ako ga vetar već nije oduvao... Ustajem: Nije valjda? Gledam kroz prozor, beli se sve dokle mi pogled dopire. Uraaaaa, proderem se, jedva sam ga dočekao! Ovo moje dranje i izjava ako ne zvuče šuplje i lažno, zvuče u najmanju ruku, ravnodušno. I to samo kao početak. Psovke i bogoradanja sleduju tokom dana, što naglas, što mrmljajući sebi u bradu, što duboko u meni, u najtanijem delu moje persone.
“Mili, kada ćemo ozvaničiti ovu našu, može se reći dugotrajnu vezu? Vreme prolazi, a mi nikako da stanemo pred matičara. Roditelji nam sede na grbači i rođaci, a i ova silna deca koju izrodismo se pitaju, da li ćemo konačno postati muž i žena?! Znam da je brak prevaziđena institucija ali zašto mi baš da živimo ovako moderno? Eto, ne moramo u crkvi da se venčamo, ne moram ni venčanicu da kupim niti da je iznajmim.
Nešto sam se isključio poslednjih nedelja iz pomnog praćenja događaja, maločas pročitah da je emisija (rubrika) "Retrovizor" Ljube Živkova ukinuta i da je to obrazloženo ekonomskom krizom. Eto, baš Ljuba Živkov ispade tehnološki višak!
To je bilo prvo "Da li je moguće?".
Drugo: da li je moguće da je na delu cenzura?
Ako jeste, da li je moguće da neko misli da time štiti lik i delo predsednika (Demokratske stranke i cele Srbije, kako je Ljuba Živkov to duhovito formulisao)? Da li je moguće da on ne zna za ovo? Ako zna, da li je moguće da se složio?
Pre možda godinu ili dve dana napisala sam blog Porcelan, taj blog je istinita priča sa kojom smo živele nas četiri.