U zlo doba ujutro, kad sav pošten svet već radi, komšinica mi prilegla na zvono: "Komšija, brzo, pauk se sprema da vam odnese kola"!
Mamuran i obnevideo oblačim jaknu na posteljinu i slećem dole.
Vekovni neprijatelj stvarno ispred ulaza. Zlo se, međutim, nije nadnelo nad moje čedo, već na susedno, koje je blokiralo prilaz pešačkoj stazi. Fluorescentno zeleni pub zapisuje.
- 'Brojutro. Jel nosite sve u ovom redu?
- Nosimo samo ono što je u prekršaju.
- Jel ovo moje u prekršaju?
- Jeste.
- Kakvom?
- Komunalnom. Stali ste na zelenu
Naš krivični zakonik je neadekvatan kada se radi o krivičnim delima pribavljanja protivpravne koristi u privredi. Em je konfuzan, em ostavlja velike rupe. Pored toga, zaprećene kazne su blage i samim tim rokovi zastarevanja kratki. Kad tome još dodamo sistemsku nemogućnost tužilaštva da vodi istragu, izmakli smo ljudima koji treba da štite društvo od ovog raka koji ga izjeda, tlo pod nogama. Na današnjem dnevnom redu skupštine je predlog izmena i dopuna krivičnog zakonika.
http://www.krsmanovic.org/files/main_sr.php
Svojim trajanjem u sammom vrhu horske muzike od skoro 120 godina, Krsmanac je svakako kult u Beogradu.Primarno postavljen kao amterski ansambl, on to u sushtini svojim kvalitetom i postignutim uspesima nikada nije ni bio, a chlanovi su pored svog neospornog i verifikovanog talenta u njega uneli i ljubav i vernost- zauvek. Chudne su te veze nastale u Balkanskoj 4 na spratu, isprplepetane neraskidivo.
Da bi ushao u prvu postavku hora, prvo polazesh audiciju za treci hor, onda mesecima
Pisem ovaj blog pomalo neplanski. Nisam planirao da stavljam nista ovih dana, ali jedna vest od sinoc me je prakticno naterala da se latim plajvaza.
Naime, pretpostavljam da vecina ljudi zna, juce je moj voljeni Partizan, kosarkaski klub, igrao prvu utakmicu cetvrtfinala Evrolige u Tel Avivu protiv Makabija. Ko ne zna, Makabi je jedan od klubova sa najvecim budzetom, kako se to popularno kaze, domaci teren im je prilicno "vruc", sto znaci, ne gube utakmice tamo lako, i jedan je od favorita svake godine maltene za osvajanje trofeja najboljeg kosarkaskog tima Evrope. E sad, sta je juce
Posto nikako ne mogu da se oslobodim navike da pratim vesti i dogadjanja iz Srbije, ma koliko se trudio, nisam mogao a da ne primetim pojacanu aktivnost kako u produkciji, tako i u pracenju "rijalitija" na nasim televizijama ove zime.
Ne uzimam sebi neko ekskluzivno moralno pravo da komentarisem drustvene vrednosti u zemlji u kojoj sam rodjen, ali iz koje sam odavno otisao, ali kako se u Srbiji svaka stvar dovede do ekstrema (uglavnom negativnog), a onda i do apsurda (uvek tragikomicnog), tako se i mi "zadnjepozivci" po svim osnovama, osetimo pozvanim da komentarisemo i damo svoje misljenje,
Pripremite se za proteste!
Ne damo nijedno jedino drvo!
Ne zanimaju nas izgovori. Ne nasedamo na obmane.
Kada krećemo sa uličnim protestima?
Onog trenutka kada i ako vlast grada Beograda pokuša da ozvaniči seču delova Zvezdarske šume.
Gde ćemo protestovati?
Pre skupštinom grada.
Kako?
Tako da ih žestoko protresemo.
Tako da se Secku i onima koji ga podržavaju grohotom smeju i Beograd i Srbija. A i šire.
Dokle?
Dok Šumoždere ne dozovemo ekološkoj pameti.
Zahtevamo ekološki odgovornu vlast!
Zahtevamo
В момента наистина няма разлика между народния блок и радикалите. Те са една аморфна група.
Jelena Milić, direktor CEAS, tj JA, za za najnoviji broj bugarskog nedeljnika Kapital.
Ko razume, shvatiće. A posle su mi to Tika i Dule on record potvrdili.
rasklapam pa gradim
svoju kuću
srednji radovi
više sama
visoki plafoni: gipsani: oni što vise: a kao da su pravi
patos – molovan
i paučina
iz pretprošlog veka
Postajem neosetljiv na podlogu kojom raspolažem. Potrebna mi je realnost koja neće od nas želeti da stižemo do savršenstva.. Da budemo ono što nam nije.. Nije naše, i nikada se neće ispostaviti.. da jeste. Nepotrebni napori.. (!)
BEOGRAD, 10. januar 2011, (Njuz) - Policija je danas oko 17 časova sprečila Marka Jovanovića, zaposlenog u Erste banci, da izvrši samoubistvo. Marko Jovanović, koji je domaćoj javnosti poznat po reklami za Erste banku „Kod nas su ljudi uvek na prvom mestu" , popeo se nakon radnog vremena na krov zgrade banke u Sarajevskoj ulici u nameri da s nje skoči.
- Beži, bre, ne prilazi mi! Ubiću se! Šta mi drugo ostaje?!, - bile su njegove reči izgovorene samo nekoliko trenutaka pre nego što je policija uspela da ga spreči u nameri da skoči i okonča svoj život.
Prođe „Olimp" kroz varoš i podiže tabloidno, senzacionalističku, malograđansku prašinu. Meni se „Olimp" nije dopao, dosadan je, iako vizuelno fascinantan.
Poštujem pravo da se ljudima dopao, da su doživeli katarzu, da su plakali, da ih je emotivno pogodilo, ali na to mogu samo da prevrnem očima i kažem da treba više da se drogiraju, jer će bolje da se provedu. Mene više fascinira ono što se dešava oko „Olimpa", u njegovom podnožju i u tome vidim bitnost ove predstave.
Kada sam krenula iz Srbije nisam ni slutila sta me u stvari ceka. Znala