U Godinama koje su pojeli skakavci, Borisav Pekić je na jednom mestu napisao, citiraću po sećanju: Voleo sam da budem u samici, mogao sam na miru da se bavim sobom i svojim mislima, neometan od drugih... Veoma slično se i ja osećam i zaista sam ga, bar mislim, pravilno shvatio. Mnogo puta sam na ovom mestu pisao o osami i njenoj neophodnosti za svaku osobu. Samoizolovanost pa bila ona i nametnuta, može imati mnogo dobrih strana.
Nisam izašao iz kuće evo već deseti dan. Slikam male i velike formate, kada su moji zauzeti nekim svojim stvarima, puštam muziku
Ako sam ja ja, kako ti to znaš? Postavljam ti pitanje na koje ni sam ne mogu da dam odgovor. To što me vidiš i govorimo jedan drugom, ne znači da sam ja ja ili znači da sam ja ja. Možda je sve iluzija?
Nagnem se nad bistru mirnu površinu potoka i vidim lik. Da li sam to ja? Bacim kamičak i lik se raspline u hiljade neprepoznatljivih delova i oblika.Da li sam to ja? Kada se voda ponovo umiri, opet vidim lik. Da li sam ja bio ja kada sam se prvi put nagnuo nad vodu potoka, da li sam ja bio ja kada sam bacio kamičak ili sam ja bio ja kada se voda umirila? Možda ni jednom nisam
Kako je Dulićev sajt prošao, zna se osim gneva koji je navukao na sebe deo odgovornosti je i na instituciji pod imenom Posebno odeljenje Okružnog javnog tužilaštva za borbu protiv visokotehnološkog kriminala. Oni ćute. Ćute, ali imaju sajt. A na sajtu na naslovnoj strani borba protiv piraterije. Eto.
Čini mi se da više nemaju sajt, pogledam danas na Twitteru imam šta da vidim...
S jednim engleskim ptičarom sam nedavno sedeo na beogradskom Ušću, s pogledom na Konjsku adu (Malo Ratno ostrvo). Ispijali smo Jelen i na miholjskom suncu posmatrali patke i galebove kako se skupljaju na niskoj obali ostrva. Klizimo dvogledima duž obale: par stotina plovki gluvara, tek nekoliko liski, par malenih krdža, obavezni mali vranci, pa veliki vranci, siva čaplja, graciozni labud grbac, mali gnjurac, mišar, pa plovka čegrtuša i jedna zaostala seoska lasta, poneki sinji i brojni obični galebovi... Zastajem kod grupe običnih galebova: nešto proviruje iza njih, samo vrat i glava, belog perja i crne ‘kape’, te povećeg crvenog kljuna – velika čigra! Ovo je retka vrsta koju sam tek nekoliko puta posmatrao, a moj engleski prijatelj kaže da ju je video na Floridi, ali da mu je ovo prvi put da je sretne u Evropi.
Prema izveštaju BirdLife Internationala, iznetom na nedavno održanoj konferenciji o krivolovu koju je na Kipru organizovala Bernska konvencija (a), posvećena zaštiti divljih životinja i prirodnih staništa, komercijalni krivolov i ilegalna trgovina ubijenim pticama u svrhu pripremanja jela po restoranima EU predstavlja ozbiljnu pretnju njihovom opstanku u zemljama jugoistočne i srednje Evrope.
Sadašnji No.1 ptičar sveta, Tom Gullick, posmatrao je zapanjujućih 8935 vrsta ptica. No.2, Jon Hornbuckle, je sa 8846 – skoro 90 vrsta kraći. Da li je uopšte moguće smanjiti taj jaz? Obojica su proputovali planetu uzduž i popreko i, da bi videli još 90 vrsta, treba da preplove ivice poznatog sveta i survaju se u ambis s one strane mape.
Srećom, to je problem koji me nikada neće mučiti…
WWF – Svetski fond za prirodu pokrenuo je kampanju za odgovorno korišćenje pesticida u prirodi pod nazivom „Čujte i ne trujte! Orao pao”. Kampanja će biti realizovana uz podršku Pokrajinskog sekretarijata za urbanizam, graditeljstvo i zaštitu životne sredine, a u saradnji s Pokrajinskim zavodom za zaštitu prirode, Zavodom za zaštitu prirode Srbije, Društvom za zaštitu i proučavanje ptica Srbije i JP „Vojvodinašume”.
Od svih strahova koje sam ja sebi uvrteo u glavu 1999, jedina stvar koja me je ozbiljno plasila bilo je ludilo.
Sve je bilo prihvatljivo osim toga. Cak ni strah da bi nesto moglo da me iskasapi, pa da me ostavi invalidom nije bila ni priblizno strasna kao pomisao da bi mogao da odlepim.
Ali ta pomisao, ludilo...
Čast mi je što poznajem četiri dame koje umeju lepo da osmisle zajedničko vreme.
Umeju one i sebe da predstave, i evo mesta gde to rade , ali je povod za ovaj blog promocija nekoliko novih snimaka.
Baš su bile vredne u ovo ludo vreme.
Meni prija, nadam se da će i vama.
Šefovi dva od tri američka automobilska giganta - Dženeral motorsa (Dži-em) i Krajzlera - dobili su jedinice za radove koje su podneli iz predmeta „Kako se izvući iz gliba u kome smo se zaglavili." U ime državne komisije stručnjaka profesor Obama je jutros (ponedeljak) objavio da su radovi neprihvatljivi ali da je američka autoindustrija toliko važna da ne može da se dopusti da propadne.
Profesor Obama preporučio je glavnom autoru Dži-emovog projekta, generalnom direktoru Riku Vagoneru, da pređe da radi nešto drugo, što je ovaj odmah prihvatio i podneo ostavku. Dži-emu
Muzej holokausta u Vašingtonu je mesto iz kojeg, posle obilaska moćne postavke koja kao da vas fizički uvlači u stravični svet koncentracionih logora, izlazite ispunjeni osećanjem teskobe, tuge, užasa i neverice zbog svesti o tome šta je jedno ljudsko biće u stanju da učini drugom. Narednih nekoliko sati cenite ne samo svoju slobodu, već i život u najobičnijim aspektima - svež vazduh, čistu odeću, hranu i vodu, posetljinu u kojoj ćete ležati te večeri... Ideja o tome da užasi i zverstva nisu nestali, da ratovi i logori postoje i danas, potpuno vam je nepodnošljiva. Muzej
Srbija bi trebalo da se plasira u drugu fazu takmičenja na Svetskom kupu u Južnoj Africi. Posle pobede nad Nemačkom, to je ono što očekuje većina stručnjaka i analitičara, da ne pominjemo navijače „orlova“, koji su po pravilu veliki optimisti. Ili možda nisu – ako je verovati anketi na našoj internet stranici. Čak 39 odsto prognozira eliminaciju Srbije posle takmičenja po grupama, što bi značilo da tim Radomira Antića sutra neće uspeti da pobedi Australiju. S druge strane, svaki deseti posetilac našeg sajta toliko
У духу надолазећег 8. марта, враћам се старом тексту...
Ово није социолошка студија, просто запажања са "терена".
Наше бабе су живеле на селу, нису ишле у школу, од малена су усмераване на рад по кући (основна школа - кување и прање, напредни курс - кукичање, вез и плетење), око стоке и на њиви. Удавале су се преко проводаџика
Ali pre nego sto nastavim pricu o ostalim drangulijama koje je zgodno imati na sebi kad se uputimo u brda, samo da raportiram da je posle prvobitnog neuspeha, konacno i Pikes Peak savladan. Nakon sto smo ga "preplasili" penjanjem u jednom danu na tri vrha u komsiluku, od kojih je svaki ponaosob visi od njega, nije se mnogo otimao. Slike mozete videti ovde: Mt. Lincoln i Pikes Peak. Ovo je i manjevise kraj sezone laganih pohoda na fourteeners-e jer se u septembru vec ocekuju prvi snegovi a vreme se uveliko ponasa kako to dolikuje visokim planinama – krajnje nepredvidivo.
Ok, osvanuo je 15. April. Vest je da je počelo organizovanje dobrovoljaca u Vranju i okolnim mestima za čišćenje djubreta sa Južne Morave. Akcija bi navodno trebalo da traje više vikenda, dok se akutni problem djubreta ne eliminiše.
Zamolio bih čitaoce bloga da okače svaku informaciju do koje dodju, o napretku akcije. Da poguramo, ako negde zastane. Pokušaću da stupim u kontakt sa drugarima iz kluba eXtreme u Vranju, da ako je moguće i od njih dobijemo informacije iz prve ruke.
Iz mog ugla, mislim da je ovo odlična prilika da Vlast zablista i upiše sebi poveliki plus za naredne izbore, barem kod nas tree hugerrs-a, kojih, kako se pokazalo, ima značajan broj.