iliti rano si se radovao.
Sasvim slučajno pogledao sam prvu epizodu serije "Rođak sa sela". Jednostavno sam se nalazio u takvom društvu da je gledanje domaće serije to veče bilo obavezno. Pomislio sam da ću nekako izdržati novu budalaštinu Siniše Pavića, večitog scenariste RTS-a. Sve se menja, samo je S. Pavić večan.
Međutim, ubrzo sam shvatio da ovo nije rađeno po njegovom scenariju, što je za mene bilo prvo iznenađenje.
Završi se prva epizoda, ja oduševljen. Serija po mom ukusu, bez politike, sa sjajnim Draganom Jovanovićem, opušteno, ma sve super.
Piše: Đorđe Putić
Bivši američki predsednik, Džordž Buš stariji, nedavno je rekao za svog bivšeg kolegu, Bila Klintona, da je „bozo" i da njegova kuja Mili zna više o spoljnoj politici nego Klinton. Bil nije bio ništa blaži prema jednom i drugom Bušu, dok je treći bivši predsednik, Džimi Karter, izjavio jednom prilikom da je predsednikovanje Buša mlađeg „najgore u istoriji."
Uprkos tim uzajamnim ruženjima, njih trojica - plus novoizabrani
Predsednik Obama je u govoru na vojnoj akademiji u Vest pioiintu 1. decembra obelodanio svoju novu strategiju za Avganistan. Najkraće rečeno, ona se satoji od upućivanja dodatnog kontigenta od 30 hiljada američkih vojnika u Avganistan do polovine iduće godine, uz istovremenu najavu početka povlačenja svih američkih snaga iz te zemlje od jula 2011. Uslov je da se avganistanske snage prethodno obuče i osposobe da preuzmu brigu o bezbednosti svoje zemlje, kao i da vlada predsednika Karzaija iskoreni korupciju i napravi pomak u upravljanju zemljom. Prema rečima predsednika Obame: „Vreme
Predsednici Obama i Medvedev potpisali su u Pragu sporazum koji bi trebalo da osigura dalju redukciju nuklearnih arsenala SAD i Rusije. Ukoliko (i kada) zakonodavci dve zemlje ratifikuju ovaj sporazum, on će zameniti ugovor iz 1991. godine, popularni START (Strategic Arms Reduction Treaty), koji je prestao da važi u decembru prošle godine.
Novi START je idejno usklađen sa američkom strategijom objavljenom
Pre skoro dve sedmice došlo je do havarije na naftnoj platformi kompanije British Petroleum u Meksičkom zalivu. Od tada se, svakodnevno, u more izliva oko 210,000 galona sirove nafte.
Tragedija ozbiljno preti flori i fauni Zaliva, ali i lokalnim žiteljima Luizijane, Misisipija, Alabame i Floride koji žive od ribarstva i turizma.
МОЋ И СЕНКА
На почетку романа Чеда Недељковића („Тежина сенке“, „Сигмапревент“, Врњачка Бања, 2017) прочитаћете опис кратког и необичног телефонског разговора. Кад политички првак странке која је сваким даном све јача подигне слушалицу, чује познати глас и само једну реченицу: „Крава је за продају“.
Ова, наизглед шифрована реченица, сажела је у себи вечити проблем уметности – однос према конкретној, актуелној власти. Током историје, свако знање, вештина, стваралачки замах, темперамент и инспирација били су својина власти или имали неку цену. Тако су створени монументи светске историје: од Вавилона и пирамида до Партенона и наших манастира. Они који не би на то пристали, уз тежак живот, остајали су непризнати и непознати.
Ово је основна тема романа ТЕЖИНА СЕНКЕ, приказана кроз животне судбине неколицине бивших ученика истог одељења.
Baskijat (Basquiat) je umro 1988. godine, još nije bio napunio tridesetu. U dvadeset i trećoj je već bio cenjen umetnik, smatran čudom, zaista velikim talentom. Bio je umetnik, ali ona vrsta umetnika koji nastaju rođenjem, ne obrazovanjem. Lagao bih kada bih rekao da u potpunosti shvatam njegovu umetnost, ali me ona uznemirava i meni je to sasvim dovoljno. Kada kažem uznemirava,
Jesenas joj Milanko doneo trubu pamuka, da od nje spremu za dete opravi. Ih, da joj je znati šta će biti, mogla bi vezom košuljicu ukrasiti? Povazdan se Jeleni iste misli prepliću, il’ se pita što joj pod njedrima raste il’ mašta kako se u svoj dom vraća. Od one Jefine posete samo joj je to u pameti, kako Milanka s Obrenom da izmiri. „E, kad bi dao Bog da se njih dvojica nekako slože, valjda bi i meni babo oprostio.“ Al’ od tih misli je tuga pritiska, jer sluti da će Milanko i Obren jedan drugom teško popustiti. Onda spusti ruke sebi na stomak i šapuće:
„Ama nijesam ja njoj zlo pomislila, kol’ko bi sebi, no me opanjkaše dušmani, dušmanske im kosti zemlja ispovrnula. Vele da ja to od zlobe učinje' , da bratu napakostim što me ušjedelicom načinje. A što ću im ja? Malo li mi je moje muke, no i njima da se ispovedam? A sad ti velim, ne bi ja pljunula Obrenov 'leb što iz'edoh, pre bi jezik sebi iščupala.
Mene Jelena na sto muka stavi kad se s onim spanđa. Znala sam k'o što te gledam da je Obren ni mrtvu za tog ne bi dao, a ona uskopistila il' taj il' nijedan. A mene samo na pameti da ne prođe
Krenuli ste na put?
Ne?
Ne idemo baš na put, ma samo do vrtića! Ma, samo dve ulice, šta je to! Sad ću baš ujutru u 8h da ga pakujem u autosedište, izlazimo iz kola za 2 minuta, vezuj, odvezuj, dete još pospano, ja žurim na posao...
Ma, daj, šta može da se desi!? Nisam blesav, znam kako vozim, ne pričaj gluposti!
A nisam ni jedini!
Pa šta mislite? Ne, Vi dragi roditelju, ne mislite!
U svakoj drugoj situaciji ste spremni da kažete da je svet pun ludaka, pa zar ne mislite da ih za volanom ima takođe, možda ste vi pažljivi
Na molbu naše blogokoleginice Kleinemutter prenosim ovaj tekst sa Fejsbuk stranice Autizam Beograd ( https://www.facebook.com/pg/autizam.beograd/posts/ )
Roditelji se bore da im nadležni omoguće da se njihove pordice makar vrate u stanje redovnih problema koje su imali pre epidemije virusom COVID-19.
Govore roditelji članovi Beogradskog udruženja za pomoć osoba sa autizmom i udruženja Autizam pravo na život. ( Linkovi ka klipovima su na kraju teksta - moja primedba )
Prvo moram da se izvinim što zbog nekih obaveza malo kasnimo sa objavljivanjem trećeg teksta u ovoj seriji ekonomskih blogova. Zato, veliko HVALA svima koji su izdržali do sada i koji još uvek žele da učestvuju u ovoj, meni zaista zanimljivoj diskusiji.
Jedna od veoma važnih tema tokom, vama sada već dobro poznate, ekonomske konferencije održane nedavno u Forin ofisu bila je uloga stranih vlada u globalnoj ekonomiji. O tome ćemo razgovarati u ovom blogu.