Piše: Đorđe Putić
Bivši američki predsednik, Džordž Buš stariji, nedavno je rekao za svog bivšeg kolegu, Bila Klintona, da je „bozo" i da njegova kuja Mili zna više o spoljnoj politici nego Klinton. Bil nije bio ništa blaži prema jednom i drugom Bušu, dok je treći bivši predsednik, Džimi Karter, izjavio jednom prilikom da je predsednikovanje Buša mlađeg „najgore u istoriji."
Uprkos tim uzajamnim ruženjima, njih trojica - plus novoizabrani predsednik Barak Obama - sastali su se ranije ove nedelje na ručku u Beloj kući. Posle toga pozirali su za novinare, nasmejani i razdragani, kao dobri drugari iz detinjstva koji su održali svoje prijateljstvo.
„Svi ovi džentlmeni shvataju i pritiske (kojima ste izloženi) i mogućnosti (koje vam stoje na raspolaganju) na ovom položaju," rekao je Obama. (Objašnjenja u zagradama su moja - Đ.P.)
Kakve pouke bismo mogli da izvučemo iz ove skaske? Kao prvo: političar vodi politiku i kada je u penziji. Drugo: političari imaju kožu pokrivenu teflonom - ništa ne prianja uz nju. Treće: predizboirne kampanje su jedno, a privatni odnosi nešto sasvim drugo. Četvrto: moćnici su na kraju uvek solidarni jedni s drugima. Peto: itd.
Ali postoji još nešto: da su hteli, gospoda predsednici su mogli da se nađu i privatno, van očiju javnosti. To što su odlučili da se sastanu javno šalje jasnu poruku običnim Amerikancima. Zemlja je u krizi, potrebno nam je jedinstvo, zajednički napor da se nekako iščupamo. Ako mi možemo da pružimo jedni drugima ruku, treba i vi to da učinite. Da li će Amerikanci shvatiti poruku videćemo kroz koji mesec.