Poslednjih dana, zbog specifičnog stanja duše, pobegla sam u rane šezdesete prošlog veka i odgledala par filmova "novog talasa" iz kućnog video-šteka, između ostalih i Cleo de cinq a sept (Kleo od 5 do 7) od Agnés Varda, jedne po meni jako interesantne i inteligentne rediteljke, o kojoj mlađi ljudi danas, gotovo da ništa ne znaju.
Ostaviću po strani Darvinove majmune, superiorne vanzemaljske civilizacije koje doneše život na planeticu nam i zadržaću se na Bibliji. To jest, njenom tumačenju nastanka ljudskog roda. Bez pretenzija da sebe proglasim jedinim pravim tumačem, ostavljam ogroman prostor na ovom postu, teolozima, vernicima, onima koji sebe smatraju stručnjacima za ovu oblast...dobrodošli.
Kad već pojedoše jabuku, krušku, avokado,
20.45, poslednji meč na Olimpijskim igrama u Brazilu, meč kojim se zatvaraju Igre 31. Olimpijade, finale muške košarke.
Ko drugi nego SAD - Srbija.
Sad ga nema danas, a juče se vratilo.
Ima li koga da je pretek'o?
u pozadini se čula muzika ...
Lepo kaže naš narod - Rodi me, majko, srećnog, pa me u vodu baci!
To, kanda, važi za ovog našeg mačijeg ludaka.
Ali, bolje da počnem od početka.
Stigao je kod nas dan pošto nam je poginuo prethodni mačak (ovaj sa mog avatara).
Naša prijateljica i komšinica, Misinaijecinamama, bila je toliko potrešena kad je videla Prestolonaslednika da plače (što je, definitivno, IZUZETNO redak prizor) da je odmah sutradan, pod izgovorom što je Prestolonaslednikov rođendan, donela nešto malo, crno, sa ogromnim ušicama i okicama i pet i po dlaka na repu.
Više je ličio na nekog ofucanog pacovčića nego na mačku, pa je tako i dobio nezvanično ime - Packe. Doduše, odaziva se on i na Cicko, mačor, coktanje, a ponajviše (kao i svi pripadnici njegovog roda) na zvuk otvaranja vrata frižidera.
Kako god, Bella ga je odmah usvojila kao da je njena beba. Ostatak familije sledio je njen svetli primer.
Došao sam na ovaj blog ne da bih vam prodavao pamet ili vam pričao naivne dečije priče. Hteo sam da svoje misli uporedim sa vašim. Mislio sam da mi je čast da diskutujem sa pametnim, obrazovanim i normalnim ljudima. Umesto toga ovo mesto se pretvorilo u smetilište uma. Pretvorilo se u zbirku najgorih uvreda. Da bi isti koji te uvrede izgovaraju rekli da na blog dolaze samo da se zezaju. Potražite cirkus u vašem gradu, gospodo. Zbirka napisanih psovki je takva da bi svaki pošteni kočijaš iz nje mogao da obogati svoj rečnik.
Stvarno sam htela da prestanem da pišem jer se vidi samo politički angažman a ne ljudski, ali mi je stigla poruka koja me je bukvalno rasturila.
Tako je mlađahna u farmerkama najavila punom Stravi Centru francuski film Ne osvrći se. Film je inače teško dno. Početak je bio dobar, obećavao totalno nadrealnu radnju, ali avaj! Scenario, koji verovatno nije prošao rigoroznu kontrolu latinoameričke soap-opera-mafije i, najverovatnije, bio okarakterisan kao dosadan i sa toliko opštih mesta i besmislenosti, što se neće prodati ako se pretvori u seriju sa hiljadama epizoda, pronašao je svoje mesto u najnovjoj francuskoj kinematografiji. Publiku je svakako privukla glumačka podela, tačnije dve ženske
Ovo ne smete da propustite !!!
Zato ga prenosim i na blog pored toga sto smo ga stavili i na centralno mesto na naslovnoj sajta. Radi se o dvostrukom herojskom delu. Jedno je delo porodice Marinović koje je tema ovog kratkog dokumentarca, drugo je samo autorsko delo mojih kolega Dušana Čavića i Šaponje. Duboko im se svima divim zbog ovoga.
Predsednik Srbije Boris Tadić prisustvovaće danas u Tripoliju proslavi 40 godina libijske revolucije, na poziv libijskog predsednika Moamera el Gadafija. Uz četrdesetak šefova afričkih država i predsednika Venecuele Uga Čavesa, predsednik Srbije biće jedini šef države jedne evropske zemlje.
Kako je saopšteno iz pres službe predsednika Srbije, Tadić će u Tripoliju prisustvovati svečanoj vojnoj paradi, na kojoj će učestvovati i 26 pripadnika Vojske Srbije. U delegaciji predsednika Srbije biće i ministar odbrane Dragan Šutanovac, državni