Otkrivaju se tajne Deda Mraza.
Crveno odelo, verovatno da bude uočljiviji na zimskoj belini; crveni obrazi, crven nos...dolazi nam sa hladnog Severnog pola...Naime, veruje se da odevanje u ovu atraktivnu boju povodom novogodišnjeg slavlja donosi sreću i uspeh tokom cele godine. Bela kosa i brada govore nam o starosti Deda Mraza i čistoti koju prenosi na najmlađe.
Da li je moguće za pola sata napisati dobru priču? Moguće je ako imaš tih pola sata, ali šta činiti ako ih nemaš, a imaš priču, glavne junake, radnju, atmosferu, početak i kraj, središnji deo i onako nije bitan , svi ga preskaču ili ga sami skroje.
Imao sam psa i mačku, drvo i pticu, kamen mi je bio najbolji drug, za pod glavu, guzu, odbranu od malobrojnih neprijatelja, poklon onima koje sam smatrao prijateljima. Imao sam vreme i prostor, bilo je nevažno šta se zbiva van tih vidljivih i nevidiljivih linija, sve je to bilo u mojoj glavi bez
Kako nekoga obradovati, usrećiti, dati mu do znanja da misliš na njega, da mu želiš dobro, da ti je do njega stalo, da si se setio da mu kupiš nešto za čim ima želju baš tog trenutka kada si odlučio da to kupiš!? Kako to uraditi da izgleda spontano, ne na silu, moranje, da mu se okrene ceo svet oko glave i čitav život u jednoj sekundi!? Ponekad su dovoljne sintice, npr. dodješ na vreme kući, na TV-u gledaš što voljena osoba želi, za 1. jul pokloniš cvet...
U potrazi za iznenadjenjem,a povodom 40-og rodjendana svoga muža, mlada žena je obijala
Ma sto puta sam se zarekla da ću radije i duplo da platim, nego s ovim mojim rat po kući oko popravki da vodim, al’ namesti se, bre, svaki put u nevreme neki kvar. K’o da gleda kad niko ne radi i šta ću – puštaj muža da pravi lom, a znam da ćemo oči da povadimo i na kraju opet majstora da zovemo.
Jutros curi ispod kade! Kako ne procuri radnim danom, kad prodavnice raznih delova rade, a i majstori jedva čekaju da ih neko na intervenciju pozove, nego u nedelju? Nema druge, mora domaćin malo da izigrava vodoinstalatera, a vidim smrk’o se, k’o da sam
Što ja umem da poverujem u bajku, ko malo dete! Ma i u neke sitnije laži, ali i one baš očigledne.
Imam par baš dobrih prijateljica, od poverenja, i gomilu poznanica s kojima onako, uz kafu, palavordišem. To palavordisanje je ona vrsta razgovora koje treba uzimati sa rezervom, jer više služe da zadive i izazovu zavist, a ako je moguće i nelagodu kod nekog od prisutnih. Društvene igre u ženskom kružoku, koje podižu ili spuštaju ugled mnogih koji se po razgovorima povlače kao omiljene teme, a naročito muževe.
Da se razumemo, u muškom društvu ne
Zadovoljstvo da mi bude gošća ovog puta mi pruža Kristina K.
Nemam hrabrosti da izađem u javnost i tražim povraćaj novca koji smo moji roditelji i ja uplaćivali u RFZO fond. Htela bih da se javno odreknem usluga državnog zdravstva pod uslovom da dobijem svoj novac i da biram gde ću i kako da se lečim.
Onda bih rado tražila i povraćaj novca koji dajemo za zaštitnike pacijenata. Ova institucija nije zaživela, bar ja nemam nikakva pozitivna iskustva u moja tri pokušaja da na ovaj način ostvarim neko pravo. Prvi put daleke 2007. godine, dokaz je i članak objavljen u dnevnom listu Danas. Drugi put je nedavno kada sam dobila neke umirujuće dopise mejlom na ozbiljnu primedbu da pečat lekara nije važeći, te su u apoteci odbili da mi izdaju lek za teško bolesnu majku.
Ovog novembra navršava se 50 godina od objavljivanja kultne knjige Džozefa Helera, Kvake 22.
Sam izraz kvaka 22 se, u međuvremenu, uveliko odomaćio u mnogim jezicima svijeta kao metafora za slijepu logičku petlju, kružni ćorsokak ... generalno - za sistemski zajeb na oksimoronskom principu .
U romanu, koji, inače, opisuje događaje u jednoj američkoj vazduhoplovnoj bazi na izmišljenom ostrvu u Mediteranu za vrijeme WWII, kvaka se sastoji u tome da onaj pilot koji hoće da se
Ende, nema više. HP klub je u komi već 4 mjeseca, a izgleda da je donešen i sudski nalog da se iskopča sa aparata. Možda, jednom, a možda i već uskoro, vaskrsne na nekoj drugoj adresi, ali u ovoj inkarnaciji i u ovim prostorijama gdje smo rezidentovali tolike zime i godine, i gdje smo se osjećalii kao kod kuće, a čiji nam je šank predstavljao centar svemira, više ga biti neće ...
Želim, još jednom, da se zahvalim svim ovdašnjim blogerima na podršci u našoj borbi kojom smo tada, na kratko, odbranili svoje mjesto na drugačijost.
Ok, neću sad da bedačim i lamentiram nad lijepom mi prošlošću, već ću, naprotiv, da se prerušim u dj-a izbijele i puštam malo od muzike karakteristične za to neko vrijeme:
Što im čini ona ---*, auu. Dobro joj je ---* rekao – Ti nas ođe sve poluđe. A ona mu kaže – Mene su i pustili iz ludnice da vas poludim. Sačuvaj bože. Tamo ne može normalan učestvovat - zaključi D. svoj kratki raport sa Farme.
(5.12.2017.-11.12.2017.)
* * *
- Pitali su me po milioniti put u životu: "Kako se zove taj instrument?"
(a ni ja ne znam tačno da li ovo što sviram da nazovem "dupla gitara" ili "gitara sa dva vrata")
[u stvari znam: "dupla gitara", zato što sviram po celoj njenoj "površini", istovremeno po oba vrata, dok bi se na "gitari sa dva vrata" sviralo malo na jednom vratu, pa malo na drugom vratu]
Ova država je dozvolila da umre Danica Ćirković. Na pravdi boga.
Građani ove zemlje nisu dozvolili da umre i Tijana Ognjanović. Što se države tiče, mogla je da umre i ona. Danica Ćirković nije dovoljna. Hvala dobrom Bogu, još postoji kritična masa ljudi u ovoj zemlji koji umeju da saosećaju, koji izvlače pouke i koji su spremni da deluju.