Radosna vest za sve koji planiraju onlajn život i posle smrti: Aplikacija LivesOn, kreirana za slanje tvitova i nakon umiranja, biće spremna za preuzimanje početkom aprila. U prvoj fazi je besplatna, a funkcioniše tako što istražuje vaše tvitove, "uči i skida" vam obrazac ponašanja na Tviteru, pa onda generiše tvitove koji treba da liče na vaše, jer će ih objavljivati kada umrete.
Mnogi ljudi vide marketing kao reklamiranje i prodaju roba i usluga. Ali pravi marketing ne uključuje veštinu prodaje onoga što proizvodite u toj meri u kojoj uključuje znanje šta treba da proizvodite. Vaša organizacija osvaja odlučujuću poziciju u svom domenu i na marketu kada shvati potrebe kupaca i nađe odgovarajuća rešenja da zadovolji te potrebe. Ako su ova rešenje slaba i nemaju vrednosti za kupca onda nikakva reklama i prodaja to ne može da nadomesti.
Pred vama je novi politički kvadrant Srbije, značajno različit u odnosu na onaj od pre dve godine, naravno, zahvaljujući rascepu Srpske radikalne stranke kao i delimičnom ideološkom skretanju DSS-a i SPS-a.
Grafikon koji je pred vama je pokušaj da se na šematski
Početkom juna ove godine premijeri Crne Gore i BiH u Sarajevu parafirali su ugovor o državnoj granici, a državne komisije BiH i CG potpisale su ugovor o granici. Trebalo bi da usledi proces ratifikacije ovog ugovora.
Međutim, bilo bi pogrešno da BIH ne pokuša da granice sa CG reši arbitražom ili pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Naročito bi vlasti Republike Srpske trebalo da insistiraju na ovom pitanju, za početak blokiranjem ratifikacije u parlamentarnoj skupštini BIH, jer bi logikom stvari reon Sutorine od 75 km2 pripao opštini Trebinje. To bi se moglo učiniti
monopolista (grč. monos, poleo)
imalac isključivog prava proizvodnje i trgovine nekom vrstom robe, ......
Bil Gejts je ime koje je poznato svima, s obzirom da se radi o čoveku koji je osnovač (vlasnik) Majkrosofta i dugo već najbogatiji čovek na svetu. Možda i nezapaženo, početkom meseca Gejtsa je, nakon 13 godina vladavine, na mestu najbogatijeg čoveka na svetu zamenio poznati američki investitor Voren Bafet. Na drugom mestu, i između dva Amerikanca, našao se Meksiknac Karlos Slim Helu. Za Helua je malo ljudi čulo, s obzirom da on ne posluje
Kako stvari stoje od 1.1.2010., moćićemo da putujemo bez viza... Bez onog zakazivanja termina, skupljanja papira, čekanja u redovima, neizvesnosti da li ćemo dobiti vizu ili ne, i možda i onog što je najgore - osećaja da si manje vredan nego drugi, dok drugi mogu slobodno - tebe kao da neko kinji svaki put.
Ja se, iskreno, ni ne sećam vremena kada se putovalo bez viza.. Imao sam 8 godina kada je počeo rat između Srbije
Sećanje je opasna stvar.
Makar ja sam naučio da ponekad prilagodjavam svoje sećanje da opravda odluke koje sam doneo unazad mnogo godina.
Ali evo ovo je moje sećanje.
Radnih osamdesetih prošlog veka stihog kao dvadesetsedmogodišnjak u London da radim u predstavništvu, ja bih, rekao najbolje firme koje je Jugoslavija ikada imala.
Kako sam tamo stigao a da nisam bio clan SKJ je jedna druga priča koju cu možda jednom ispričati.
Ili „Staksnet", jedan je od najpoznatijih kompjuterskih virusa, koji je u fokus javnosti širom sveta za trenutak stavio priču za koju se verovalo da će ostati tajna, i u kojoj se na najširi mogući način prepliću kako globalni ekonomski tako i različiti geopolitički interesi. Kao i svet tehnologije pomešan sa jednim od onih najstarijih, rata - u ovom slučaju sajber ratovanja.
U dvodelnom dokumentarcu "How climate made history" autori iznose smelu tvrdnju po kojoj je čitava istorija oblikovana klimatskim promenama. Počev od globalnih, čija se vremena trajanja mere milenijumima, i koje utiču na stvaranje i odumiranje pojedinih vrsta, do lokalnijih, u kojima klimatske preturbacije koje se mere vekovima utiču na masovne migracije, kao i na nastanke i nestanke mnogih civilizacija. Pa sve do onih sasvim sporadičnih, koje jednako mogu uticati na uspone i padove ideologija, izbijanje revolucija, ili u najmanju ruku na snaženje i padove dinastija, ili početke i krajeve regionalnih i svetskih ratova.
Tokom dugog razgovora sa Saidom, azilantom iz Sirije koji živi u okolini Beograda, u meni su počela da naviru sećanja iz školskih dana.
Tada, sredinom devedesetih, u moje odeljenje u osnovnoj, a kasnije i u srednjoj školi u Beogradu, došlo je nekoliko novih đaka. Bila su to deca koja su sa porodicama izbegla iz Hrvatske i BiH. Setio sam se i prijatelja odavde koji su par godina kasnije, na prvoj godini fakulteta, pod zvukovima sirena za uzbunu odlučili da migriraju ka zapadu, u Evropsku uniju. Pomislio sam kako između naših porodica koje su bežale od ratova na Balkanu i migranata koji danas beže od ratova na Bliskom Istoku i u Africi, ima mnogo toga sličnog. Na prvom mestu, svi mi želimo šansu da vodimo bezbedan život, bez metaka, bombi i paljevina. Želimo da sa sebe skinemo oznaku neprijatelja, želimo da se uklopimo u društvo u kojem nećemo biti meta nasilja i progona.
Međutim, razgovor nas je ubrzo vratio u današnje vreme, u Srbiju. Naglo sam se podsetio koliko smo Said i ja zapravo različiti: ja sam kod svoje kuće, a on ima privremeni azil. Ja se danas slobodno šetam svojim gradom, a on se krije od protesta koje moji sugrađani organizuju protiv migranata.
Već sada je jasno da aktuelna farsa sa formiranjem nove Vlade Srbije znači samo nastavak agonije naredne 4 godine.
Bila je to, u stvari, promocija dve knjige, posvećene nesalomivom i nepodmitljivom beogradskom duhu.