Početkom juna ove godine premijeri Crne Gore i BiH u Sarajevu parafirali su ugovor o državnoj granici, a državne komisije BiH i CG potpisale su ugovor o granici. Trebalo bi da usledi proces ratifikacije ovog ugovora.
Međutim, bilo bi pogrešno da BIH ne pokuša da granice sa CG reši arbitražom ili pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Naročito bi vlasti Republike Srpske trebalo da insistiraju na ovom pitanju, za početak blokiranjem ratifikacije u parlamentarnoj skupštini BIH, jer bi logikom stvari reon Sutorine od 75 km2 pripao opštini Trebinje. To bi se moglo učiniti i u okviru spora koju vode CG i Hrvatska oko granice na Prevlaci. Npr. morske granice između Slovenije i Hrvatske uspostavljene su nakon pripajanja tzv. Zone B SFRJ 1954. i kao takve zatečene prilikom raspada SFRJ. Područje od oko 26 km2 u tzv. Savudrijskoj vali, bilo je u sastavu Hrvatske, ali ga Slovenija ipak traži nazad. Za mirno rešenje ovoga spora, dve države su se saglasile o arbitraži. Pored toga, čini se sasvim realnim da će Hrvatska pitanje granice sa Srbijom na Dunavu pokrenuti pred ulazak Srbije u EU, najverovatnije putem arbitraže. Naime, te su granice formirane na osnovu katastarskih opština iz perioda Austro-Ugarske, a potom je Dunav menjao tok, tako da Hrvatska potražuje delove teritorije na levoj obali današnjeg toka Dunava (koje Srbija danas kontroliše).
OUN su 1992. utemeljile četvoročlanu Arbitražnu komisiju za pitanja granica među bivšim jugoslovenskim republikama, na čelu sa Badinterom. Komisija je zaključila da su kopnene granice među republikama one koje su zatečene na dan priznanja državnosti, dok morske granice bivše republike moraju rešavati međusobnim sporazumima ili arbitražom.
U razgraničenju BIH i CG ostaje sporno pitanje Sutorine, koje je više puta potezano od strane BH političara. Naime, nakon izbora 2006. članovi Predsedništva BiH, Željko Komšić i Haris Silajdžić, izjavili su da će narediti novoformiranoj vladi FBiH da pred Međunarodnim sudom pokrene proces arbitraže i povratka Sutorine BiH, ali to se to nije dogodilo (inače, procedura nalaže da to pitanje treba da pokrene Predsedništvo BIH, a dalje postupke razmatrao bi Savet ministara BIH). Vraćanje Sutorine tražio je i bivši gradonačelnik Trebinja Božidar Vučurević, kao i vladika Grigorije (‘Mi živimo ovdje nekoliko kilometara vazdušno daleko od mora, a nemamo pristup moru; ne postoji nigdje na svijetu tako daleko, tako drastično odvojeno zaleđe od primorja').
Indikativna je studija Tuno-Mulahusić-Kozličić-Orešković (2011) . Naime, na mapama rađenim od sredine 17. do sredine 20. veka administrativne i državne granice u reonu Sutorine su nedvosmislene i pokazuju jasne dokaze o pripadnosti ove teritorije BIH (zajedno sa izlaskom na Jadran od 7 km).
Šta su argumenti BIH?
Teritorija BiH je bila međunarodno određena na Berlinskom kongresu 1878, a to znači i s područjem Sutorine s dve političke opštine: Kruševica i Sutorina. Po popisu 1931. u opštini Primorje sa katastarskim opštinama Kruševica i Sutorina bilo je 2053 stanovnika, a pripadao je srezu Trebinje te mostarskoj oblasti. Međutim, ministar unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije doneo je Uredbu krajem 1936. kojom se opština Primorje izdvaja iz trebinjskog sreza i pripaja sreskoj ispostavi Herceg Novi kotorskog sreza, što je kasnije poslužilo kao osnov CG da to područje zadrži. Međutim, predsedništvo AVNOJ-a je na sednici od 24. februara 1945. teritoriju BiH definisalo u granicama određenim Berlinskim ugovorom iz 1878. Pored toga, u članu 13 Ustava NR BiH od 31. decembra 1946. piše: Granice NR BiH ne mogu se mijenjati bez pristanka NR BiH. Da su službene granice BIH, prema odluci Prezidijuma AVNOJ-a iz 1945. sve do početka 1948, bile one koje su utvrđene na Berlinskom kongresu biće potvrđeno i u odlukama Komisije za granice iz 1947. i 1948. Bitno je da je nova država insistirala da se pravni propisi koji su bili na snazi u času neprijateljske okupacije ukidaju ukoliko su u suprotnosti sa tekovinama narodnooslobodilačke borbe, s deklaracijama i odlukama AVNOJ-a i zemaljskih antifašističkih veća pojedinih federalnih jedinica i njihovih predstavništava.
Jedna pretpostavka je da se Đuro Pucar saglasio sa zamenom teritorija te da je Crnoj Gori ustupljeno područje Sutorine, a da su u zamenu dobijeni planinsko selo Vučevo i prašuma Peručica, koje su ušle u sastav opštine Foča. O tome je Dedijer (Novi prilozi za biografiju Josipa Broza Tita) napisao: Vješti Blažo Jovanović, advokat po profesiji, u toku jednog razgovora ubijedio je Đuru Pucara-Starog, pa je Sutorina pripala Crnoj Gori, a nova granica, sada sa Hrvatskom, koja je dobila dubrovačku rivijeru, postavljena je na Debelom Brijegu. Međutim, priča prema kojoj je Blažo Jovanović od Đure Pucara-Starog zatražio da ne poteže pitanje povrata područja Sutorine BIH i da se on s tim saglasio je verovatnija (Mulić, 2013).
Može se zaključiti da je postojao nepisani dogovor o prećutnom prepuštanju područja bivše političke opštine Primorje Crnoj Gori. Međutim, ne postoji nikakav međudržavni ugovor između BiH i CG o ustupanju Sutorine CG (niti skupštinske ratifikacije), a eventualni usmeni dogovori političkih rukovodilaca u međudržavnim odnosma nemaju nikakvu pravnu snagu.
- Mulić, J, 2013, Priključivanje bosanskog dijela Boke Kotorske Kraljevini Crnoj Gori 1918. godine
http://behar.hr/sutorina-u-boki-kotorskoj-neotudivi-je-dio-teritorije-bosne-i-hercegovine/#
- Tuno-Mulahusić-Kozličić-Orešković (2011). Border reconstruction of the Sutorina exit of Bosnia and Herzegovina to the Adriatic Sea by using old maps. (http://www.ddomusic.com/13/lingua_zo/granice_sutorina_engl.pdf).