Htedoh reći,
u Srbiji ima više državnih službenika na ulici, u crnim kapuljačama,
nego onih službenika u kancelarijama, bez kapuljača.
To dostignuće bi moralo biti predmet pažnje, izučavanja, zar ne?
Naravno da ne. Ovde se ništa ne izučava. Ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) upražnjava, ili se dotična pojava međ ljudima (i možda još nekim ljudima pride) još uvek ne upražnjava.
Čega to ne mogu da se setim, šta sam to zaboravio? Pišem na cedulicama, ukucavam rođendane u mobilni i opet mi se dešava da mi nešto promakne, zaturi se, izgubi se kao da ga nikad nije bilo!
Uglavnom to ne dozvoljavam sebi, napnem se mentalno, istražujem sebe, svoje misli, šta je bilo pre toga a šta posle. To nešto je između, u sredini. Vrloveoma često ga pronađem. Nekada to potraje a ponekad kada ga se manem, pojavi se bogtepita odakle! Ne volim da odustajem! A i to kada ga se manem je samo igra, jer sam svestan da ako ne mislim na to, ono će se kad tad pojaviti. Često
nista vise ne asocira od hrane na dom i toplinu od domace supe. nema takvog osecaja za neka druga jela, bar ne u toj meri, dopusticete,kao kad kuca zamirise dok se sprema a napolju pljusti ledena kisa. tanjir supe ne samo sto okrepi telo nego je dobra i za dusu. smiri te. ima slican efekat zagrljaju.
voleo bih da sam zemlja
Voleo bih da sam zemlja, ne država, ne domovina, zemlja.
Ili drvo ili voda.
Veliki stari zidni sat je ćutao, jer ćuti već godinama, sve od kada je onom koji ga je redovno navijao jednoga dana prepuklo srce. Kaminski sat na polici se sve vreme vrpoljio. Okretao je nemušto svoje četiri zlatne kugle čas na jednu, čas na drugu stranu, kao da mu je neprijatno i da ne zna šta bi sa sobom. Dežmekasti budilnik je stoga bio neoprostivo glasan obeležavajući svojim tiktakanjem svaku neuobičajeno dugu sekundu.
Računovođe/knjigovođe, prodavci, novinari, neki majstori, polako završavaju posao za ovu godinu*. Majke i očevi pokušavaju u tajnosti da uviju poklone koje će deca posle ponoći (ili posle buđenja) naći pod jelkom. Prase se peče, sarma je zamotana i skuvana, krastavčići za salatu će biti seckani kasnije. Nova godina je tu. Kalendar je surov.
(према истинитим догађајима)
Да је Ваше дете геј, да ли бисте га у 15ој години избацили на улицу и заборавили да постоји?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте му поломили обе руке и ребро које ће му пробишити плућно крило?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте га затворили у шупу или подрум и држали у заточеништву без могућности изласка на светло?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте га послали на "лечење" са кога ће изаћи као схизофреничар?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте радије умрли него да то сазнате?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте волели да га избаце за сањаног посла на ком је његов рад признат и цењен?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте волели да га други виде као лаку мету за истресање личних фрустрација животом?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте волели да чујете позиве на убијање њега?
Да је Ваше дете геј, да ли бисте га волели?
Svima su nam poznata nasleđa ovih prostora, ali, zar ubrzanje istorije kome trenutno i sami svedočimo ne postavlja između ostalih i pitanje da li u međuvremenu možda ne nastaju i obrisi nekih novih Balkana. Jer, koliko god da je možda vekovima stvarno i predstavljao mesto frontalnog sudara Zapada i Istoka, da li je danas ta granica ipak pomerena nešto više prema istoku.
Ovog vikend na programu su prve utakmice ovogodišnjeg NFL Play Off-a, pa kao uvod u konačno razračunavanje red bi bio da se osvrnemo na protekli (regularni) dio sezone.