Prvi deo drugog poluvremena Mundijala je iza nas…sa manje vise ocekivanim ishodom…tacnije potpuno ocekivanim. Iako je Chile igrao jedan od atraktivanijih fudbala tokom prvog dela turnira to je bilo manje nego potrebno da se cak i rezultatski tesko oprosti od Mundijala, na kome je sasvim finu epizodu imao. Meksiko takodje, s tim da je prilicno ostecen/pokraden. Slovaci i Japanci idu kuci kao heroji (za sebe); u Americi se fudbal ponovo (i dalje) smatra dosadnim sportom i tako ce biti do 2014 kada ce promene uslediti na dve nedelje dok se ponovo ne vrate kuci; Korejci se pridruzuju sunarodnicima
Skoro nesto imbeciilnije nisam cuo i video…i to u moru svakodnevnih imbecilnosti kojima smo zatrpani. Ova je svakako mnogo benignija od svih crnih hronika, zlostavljanja dece, korumpiranih lekara koji truju pacijente neumernim dozama citostatika, majstorima pranja novca i…tako dalje, tako dalje…
Upravo ta, uslovno receno, benignost me je naterala da je pomenem, da cisto ne ostane nezapazena.
( ...su nosili Zico, Maradona, Dejo, Pele, Piksi, Zidane, Platini...)
...godina kasnije...
Zvanicno: na pet-sest godina od Evropske Unije; Evro je preko 100.00 dinara; najbolji medju nama vec sedam godina lezi na groblju u Ruzveltovoj, cekajuci da se sretne sa paradigmom onog radnika iz fabrike u kojoj sat na ulazu nije mogao nikako da se popravi; demokratska vlast je stabilna i determinisana ka reformama, progresu
Broj…kvantitet…kvalitet…vreme…duzina…jacina…velicina…ocena…bilo sta…
Nevazno je sta osam predstavlja, kao sto je i nevazno da li je osam godina od ubistva najboljeg medju nama ikada dovoljno dug period da se slucaj arhivira. Nevazno je, ali je bitno znati da bi pola Srbije volelo da se to desi i da vise nikada ne cuje ime koje im toliko para usi. To bi otvoriloGenova, Italia, grad u kome zivi i radi Renzo Piano; grad u kome je rodjen Kristofer Kolumbo; grad u kome se rodio Guiseppe Mazzini, Anima d'Italia i mesto gde je upoznao Garibaldija; mesto rodjenja Ligurijske skole koja je dala neke od najboljih radova Rubensa i Van Dajka; vazna i prelepa luka na severu Italije...grad u kome su poceli da se ruse snovi o ponavljanju najveceg uspeha u istoriji fudbala na Ex-YU prostorima 1991 godine, zahvaljujuci
ENDE…
Kako pocelo, tako se i zavrsilo….Tuzno, razocarano, bezidejno, kukavicki, malodusno, neborbeno, nesrecno…Sve ili samo ponesto? Ni jedno ni drugo….
Nedovrseno…kao seks tokom kog se javljate na telefon...eto tako…nema nazad…
Mala, relativno “nova” al istorijom svakako bogata, drzava Srbija je svoje “prvo” ucesce na Mundijalu zavrsila pre nego su i pocele kombinacije oko toga koga cemo da oderemo u cetvrtfinalu, posto smo Amere vec prosli…to smo znaci vec bili obavili.
Realno, tog jutra nista nije slutilo da ce se nesto kasnije plakati,
Prva nedelja Mundijala je iza nas… I?
Del Boske ce moci samo u Real da se vrati, ali kao treci pomocnik Murinja, Maradona je lepo poceo i za sada jos lepse nastavio…sto nas vecinu veoma raduje, Dunga ljubi noge Maikonu, Forlan uziva u Jabulaniju, Bafana Bafana ce biti prvi domacin koji nije prosao grupu pa ce Pereira da se vrati na daleki istok, Domeneck je ucinio uslugu Vijeri i Benzemi, Slovenci su poslali razglednicu Hrvatima, Kapelo je zaboravio da ponudi britansko drzavljanstvo Toldu, Japanci i Grci slave kao da su osvojili Mundijal, Amrikanci uzivaju u svojim zabludama, CR9
Nebo se otvorilo….kako rece jedan od mnogih "doajena" tadasnje srednje generacije YU sportskih novinara/komentatora, jedne fenomenalne i tople aprilske veceri u Beogradu (prethodnici teme ovog teksta) u godini posle koje vise nista nije bilo isto u nasim zivotima….kako nas koji smo godinama sa radoscu isli na nikada zavrseni stadion sa lepse strane Topciderskog brda, tako i za miione sirom pristojno velike zemlje koja ce uskoro prestati da postoji. Nista nije bilo vise isto…Taj trk uvek nasmejanog i jednog od najproduktivnijih fudbalera koji su ikada igrali na beogradskoj Marakani
Gotovo je prvo poluvreme Mundijala u Juznoj Africi plus je Luis Suarez poslao Juznu Koreju kuci…Ako se Kim il Dzongovi nisu spakovali, mogu svi zajedno kuci. Trenutno Milovan Rajevac pokusava da uhvati taktove i reci himne Gane…ide mu otprilike kao Italijanima protiv Slovacke ili nama pri pokusaju da damo taj jedan gol…
Taj dirljivi trenutak me je naveo da kazem jos nesto o snishodljivom pokusaju da kengurima uteramo jos jedan gol…da