( ...su nosili Zico, Maradona, Dejo, Pele, Piksi, Zidane, Platini...)
...godina kasnije...
Zvanicno: na pet-sest godina od Evropske Unije; Evro je preko 100.00 dinara; najbolji medju nama vec sedam godina lezi na groblju u Ruzveltovoj, cekajuci da se sretne sa paradigmom onog radnika iz fabrike u kojoj sat na ulazu nije mogao nikako da se popravi; demokratska vlast je stabilna i determinisana ka reformama, progresu i integracijama; kosovski problem jos malo pa resen; jug Srbije se talasa i navija za Tursku kad god to moze, al to i nije toliko bitno; bolje i drugacije se zivi; svet ponovo zna za nas; ponovo se manje vise uspesno bavimo kolektivnim sportovima na internacionalnoj sceni; uspostavljene demokratske institucije; Miskovic na izlaznim vratima, slicnim onim kroz koja je prosao i brkati decko iz Peci-ostali tajkuni manje vise isti; crne hronike ni siromasnije ni bogatije-ponekad turobnije; lustracije nije bilo niti ce je biti; Pahomije ziv i zdrav...radi svoj posao; izborna letargija sveprisutna, osim naravno kod onh kojima su devedesete dale sve; tranzicija i potrosacka ideologija haraju srpskim nebom i bicem; Narodni muzej ce postati trzni centar, MSU se trudi, ali...; Maki osudjen pa oslobodjen; prvi (medju jednakima) srpski inzenjer iako jos uvek najvise voli crnu Lacoste majicu ipak poceo da nosi i druge boje (napredak ili...); Arena radi punom parom; Leposavin kadar i dalje, mada nesto tise nego ranije, drma pravosudjem; Dr. Dabic lepo izgleda i u Hagu je...Ratko po svadbama; korupcija srednje srspko ime; Morissey i Paul Weller bili u Srbiji, tacnije na Exit-u...nisam prisustvovao; Beko i i ekipa se muce i znoje oko nekoliko hektara prljavog zemljista uz reku; platana nema al ima novih sina; metrou smo blizi koliko smo daleko od onih sto su nam po kicmi jahali devedestih-nema samo onih koji vise ne disu, bilo da su sami sebi presudili ili neko odozgo; onaj sto najvise voli macke, ustav pa zenu iza Sarajeva sa crnim naocarima je tamo gde mu je i mesto-na politickoj margini; Divac dobio zaposlenje na drzavnom nivou, ali mu i dalje nista nisu dali da kupi/privatizuje; Amfilohije ipak nije postao novi patrijarh; gotovo da nema makar i na najsitnijem nivou clana nekadasnje opozicije koji u decenijsksoj rotaciji nije bar neku f-ju obavljao, sto je naravno sasvim legitimo ali...
Nezvanicno: tesko je reci...ja znam, bolje nam je, ali...to i nije neka mudrost...
Deset godina je dosta za bilo sta...za most, za put, za metro, za reforme, za katarzu, za novi zivot...
Srbi kao narod imaju tendenciju da svim znacajnim istorijskim dogadjajima daju mitsko znacenje i da svaki bitan dogadjaj gledaju sa hiljadu strana. Nema konsenzusa ni oko cega. Zato se danas na svim stranama politickog spektra i na levici i na desnici (nepostojecoj, osim one klerikalne i fasisticke, koja sluzi za ukras i pravljenje stete...ali ozbiljne) i kod vucibatina i postenih i kod kriminalca i obicnog sveta i kod progresivnih i retrgogradnih snaga debatuje o tome sta je peti oktobar bio, sta je doneo i da li je to bio drzavni duar ili demokratska promena vlasti. Kakav je to apsurd...
To vredja elementarnu ljudsku logiku, pomera osnovne sisteme vrednosti, brise istorijski hard disc, dovodi nas u stanje lobotomije i vraca na prapocetak svih nasih problema: sta mi u stvari hocemo sa sobom da uradimo, gde hocemo da idemo i stignemo, da li zelimo da napredujemo kao drustvo i kao deo evropske civilizacije, itd...Ili...?
Kako je uopste moguce da se o tome uopste debatuje, kako? Sta tu uopste ima da se prica? Koja je to tema u stvari? Kako moze da se postavlja uopste pitanje da li je to najsvetliji ili najtamniji dan u novijoj srpskoj istoriji? Da li ti dijalozi u drustvu postoje da bi Skundric lakse i legitimnije radio; da bi Legija postao svetac sutra kada sravni Zabelu sa zemljom i javi nam se sa Kajmanskih ostrva; da bi Ratku Markovicu bilo omoguceno da se na velika vrata vrati kao g-din covek i strucnjak, a ne ovako da mu presedne...da ne nabrajam dalje...
Za sve hohstaplere, secikese, morone, politicke konvertite, zlocince, nesposobne i/ili korumiprane drzavne sluzbenike, neradnike, salonske intelektualce, kriminalce, obican sludjen svet, moralne nakaze, tajkune kojima je Srbija samo mesto za lak i jeftin ulov; svedoke saradnike i njihove pratnje; Bracanovice, Budale, Siptare, Kumove, i ostale zabelnicke knjizevnike u nastajanju; sav onaj svet u Srbiji koji je godinama stajao po strani vodeci se srpskom logikom da je uvek najbolje glasati za vlast i biti uz vlast ma sta se desavalo, ne obaziruci se na zlocin prema sopstvenom narodu i ostalima u okruzenju; za sve one koje su pre deset godina rekli da je sasvim u redu da pravnik iz Pozarevca ne da vlast, a sada su u izvrsnoj vlasti....za sve vas, da zapamtite...jednom zauvek: PETI OKTOBAR JE BIO SUDNJI DAN...
...to nisam reako ja, vec neko mnogo veci, pametniji i jaci...ja samo parafraziram...i podsecam.
Peti oktobar je dan kada je narod uz sasvim legitimnu pomoc nekoliko faktora uspeo da skupi hrabrost , izadje na ulice ne plaseci se represije i moguceg odgovora diktatora (sto je i nekoliko prethodnih slucajeva takodje pokazivalo, ali je konacan ishod bio drugaciji) i kaze: Dosta je bilo...Kraj. Ende. The end...Gotov(o) je!
Za one koji su suzenog mozga, podseticu da je sve usledilo nakon odrzanih izbora koje je vlastodrzac legitimno i ocigledno izgubio, a zatim ocajnickim potezom pokusao da spase sebe i svoje. Nije uspeo jer ni sam u to nije verovao i onda je doslo do....Skupstina i Televizia su gorele...nista strasno, zasto da bude drugacije nego u Rumuniji, kad nam je devedestih bilo gore nego njima pod ideoloskim uzorima bracnog para iz Pozaravca. Svaki odrzani izbori tokom devedesetih bili su neregularni po mnogim osnovama. Cetiri godine pred slom Osmosednickog rezima koji je Srbiju zaveo u crno kradja je bila toliko ocigledna da ju je cak i on, svemoguci vladar priznao. Lex specialis je pokazao put kojim ce Srbija ici, tacnije pogurena hramati, prezivevsi sa Dedinja naruceno bombardovanje od strane ljudi jednako suzenog uma, provuci se nekako kroz post-natovski period i doci do 2000-e. Taj lex specialis je pokazao da ce u Srbiji samo jos jednom biti moguce pokusati pokrasti izbore en grande...Tako je i bilo...
Peti otkobar je oznacio kraj spirali zlocina, nasilja, torturi potpisanoj od strane ljudi koji su nas predstavljali kao narod i kao drzavu...nazalost i na sramotu svih nas. Sram i smrad tog tereta svi jos uvek nosimo....Eho tog srama i smrada devedestih se cuo i osetio nepune tri godine kasnije...tog prelepog martovskog dana, kada je Zmija zauvek promenio tok srpske istorije. Zato sto je bio tako precizan i hladnokrvan, zato je peti oktobar deset godina kasnije nesto sivlji nego sto bi bio da mu je ruka zadrhtala. Sivlji, tamniji, ali nikako ne datum o cijem se istorijskom mestu moze i treba raspravljati.
Dilema jednostavno ne postoji.
Ono sto obican dobronamerni svet ne zeli ili ne prihvata da shvati je da se Srbija petog oktobra u sustini i na svoju srecu vratila unazad u 1990-u godinu jer su prethodnih deset bile nestale, izgubljene zauvek. Tamo gde su sve zemlje van granica Zapadne Evrope bile 1990, Srbija je iako dodatno hendikepirana, bila tek 2000-e. Pocetak reformi i restitucije drustva je tek pocinjao za zemlju slavne proslosti, dok su ostale zemlje nakon pada Berlinskog zida krenule putem reformi i integracija, fokusirane na svoju buducnost. Mi smo se u to vreme kretali kontra smerom a oni koji su za to bili najodgovorniji su u tome uzivali....na svaki moguci nacin. Danas je ta razlika jos veca, a najvecu zaslugu da Srbija jos uvek nije stigla tamo gde je konacno krenula 2000-e, imaju hladnokrvni Zmija i trojanski konj petoktobarskih promena koji je baveci se Ustavom doveo Srbiju do povratka u mrak devedestih. Zbog tog konstantnog obitavanja u stop&go modu Srbija nije stigla tamo gde je cinilo se bespovratno posla petog oktobra i zato su danas delimicno i razumljivo pomesana osecanja o tome gde smo i kako nam je deset godina kasnije....
Iskreno, bolje bi nam bilo da se pitamo gde smo sedam godina kasnije nakon sto je million ljudi izaslo na ulice u tisini da oda pocast mastermind-u petog oktobra a samim tim i idealima istog.
Razumeli ste, vi koji ste imali dilemu...tacno je, u pravu ste, peti oktobar je Zoran Djindjic; peti oktobar su ona fina, dobronamerna, uljudna, vredna, radna, postena Srbija, zeljna boljeg sutra, bez obzira gde...u gradu ili na selu; peti oktobar je Demokratska stranka, peti oktobar je stanica milicije u Majke Jevrosime, peti oktobar je Otpor; peti oktobar je medjunarodna zajednica koja je shvatila ono sto nije deset godina ranije i cija je birokratija donela odluku da je vreme da se pomogne nekolicini miliona ljudi da pocnu konacno da zive kao sav normalan svet; jeste, peti oktobar je i Misa Radivojevic...odakle god da pocnete-od decka, kvara ili...; peti oktobar su i Luka&Jovana koji...ni sam ne znam sta misle o svemu; peti oktobar je Kolubara, kao i Joe bagerista; peti oktobar je kontramiting kao paradigma svega sto ce postati moguce samo nekoliko godina kasnije,
Ali ne zaboavite peti oktobar niste vi; vi koji ste bili na i oko bine tog 24-og decembra `96-e; vi koji danas zivite bar jednako dobro kao devedestih ako ne i bolje; vi koji ste velicali zlocin sve vreme, cutali neko vreme, a onda ste cim je Sablja otupela krenuli "hrabro" sa full programom i retorikom koja je Srbiju vracala nazad nazad nazad...srecni i zadovoljni sto Srbijom vise ne koraca onaj koji je znao gde vam je slaba tacka i sta ce vas unistiti uskoro...osetili ste se jacim nego ikada pre i uzivali ste sve slasti i beneficije tog istog petog oktobra kojeg ste na svaki nacin u stvari prezirali...ali moc je vaznija i sladja od svega...zar ne?...Jeste, tako je... neka vas, proci ce i vase...u sustini, proslo je....al' samo da znate, vi niste peti oktobar... peti oktobar smo MI !