ili Šta jedno mišljenje čini vrednim slušanja?
Milan Nikolić
Prvo izdanje emisije "Debata" na kanalu televizije B92 dobronamernom i zainteresovanom gledaocu moralo je doneti samo mučninu. I to ne trenutnu, prolaznu kao posle pokvarene konzerve, već jedno ozbiljno gađenje koje mora da odvede u zapitanost - šta sam
Milan Nikolić
Mitropolit SPC, Amfilohije Radović, ima trideset dana na raspolaganju da odluči da li će uputiti izvinjenje učesnicima beogradske Povorke ponosa po preporuci poverenice za zaštitu ravnopravnosti, Nevene Petrušić. Ukoliko mitroplit propusti rok, moraće na sud. Biće interesantno pratiti ovaj slučaj.
Milan Nikolić
"Umetnost je ono što ja činim drugima, kultura je ono što drugi čine meni"
Branislav Dimitrijević
"Kada veroučitelj kaže učeniku da dobri ljudi idu u raj, onda on upali tv i kroz reality programe gleda - raj"
Milan Nikolić
...Još jednom o sličnim stvarima
Zašto?
...Zato što me ne mimoilaze
Ne mogu da se pomirim sa tim da određene dileme i dalje postoje. Zašto se u svakodnevnom dokonom nadmudrivanju zaludnih oratora, kao i među nekim važnijim facama koje ćaskaju na nekim važnijim mestima - na Hitlera odgovara Staljinom? Ili obrnuto, mada
Milan Nikolić
Pitanje "Šta ćeš ovde?", do juče ispisano na bilbordima na kojima se reklamira Megatrend Univerzitet, nije nimalo besmisleno. Kako izgledaju oni koji se to ne pitaju? Da li ih ima i izvan Parlamenta? Ko su ti, retki srećnici, koji o napuštanju Srbije razmišljaju samo kada biraju destinaciju za godišnji odmor?
Recimo, to bi mogli biti predavači na Megatrendu. I asistenti pride. Plus zaštitno lice. Utisak je da
Toliko bih voleo da u vama, blogeri i blogerke (borci i borkinje:)) ostane nešto posle ove priče, čisto zato što je to nešto proživljeno, to moje zlehudo jutro daje mi nekakav kredit da idem u didaktiku i naravoučenija u koja, by the way, ne verujem uopšte. Iz tuđeg iskustva se ne može učiti. Ljudi poput mene ne mogu, i kraj.
Postoje ljudi koji se teško rastaju sa nepotrebnim stvarima. Za mene su to na prvom mestu papiri - garancija za laptop koju znam da moram da čuvam ali mi nikada ne padne na pamet da proverim da li je istekla, izveštaji sa raznoraznih konferencija, flajeri za zlu ne trebalo u širokom luku od bućkuriša za doneti do vodoinstalatera, nađe se i poneka "poruka lične prirode" koja, da ne bude zabune, nije starija od naše ere novih komunikacija nego je silom prilika pisana rukom pa deluje kao čist artefakt romantizma.
Milan Nikolić
Produženi espreso sa hladnim mlekom, minimum dva puta dnevno, kao po receptu – prepodne i predveče, moja je najdraža obaveza tokom dana. Kad mi baš ne ide, to mi dođe kao epicentar, najdraže i najslađe ukradeno vreme. Danas, kada se neprestano govori o hedonizmu, dužnost mi je to da napomenem. Mada, u mom slučaju je pre reč o eskapizmu. Kafu obično pijem sam, kada nekoga povedem to više nije to, za mene je
Milan Nikolić
Zločinci iz biblioteke su opasni tek kada su ukoričeni, u tvrdom povezu. Kad im se, posle smrti rezimira veličina i okriva značaj. Zbog toga je izloženost njihovih dela nekome bitna. Ovi, koji su za života otkriveni, odavno su se rasporedili po partijama, ideološki su kristalno jasni. I posećuju samo svoju kućnu biblioteku.
I sam naslov mi je nejasan, a potom i sve ostalo. Ne razumem pitanje - “Zašto Srbija, a ne Evropska unija”? Jasnije bi bilo recimo – zašto Srbija na istoku, a ne u EU, ili zašto Srbija tu gde je, a ne u EU?
Milan Nikolić
"Između populizma i elitizma, ostalo je pitanje - ko zaista sme u LDP, a da on ne bude kritkovan po budoarima, salonima, tribinama za sedam istomišljenika koji se međusobno preziru, kafanama, i fashion roomovima? Ukoliko nam je respektabilnost uopšte više bitna kada 'mislimo' sopstvenu političku scenu. Ne govorim to kao 'siguran glas' na nekim budućim izborima, već kao neko ko pokušava da razluči šta je političko mišljenje, šta intelektualni kobajagi elitistički, a zapravo cinični, samoreklamerski pozeraj, a šta žuto, tabloidno kritiziranje
Milan Nikolić
Ekonomska, kulturna, medijska, rečju - životna groznica polako prelazi u prazničnu - novogodišnju. Možda bi se to moglo posmatrati kao svojevrsni klimaks (vrhunska tačka gradacije) ili čak zenit godine od koje se, za nekoliko dana, opraštamo. A, opet, možda je samo reč o mojoj podsvesti, kako, literarno uvek nadahnut i "ostvaren", reče ministar