"Ana Karenjina" nalazi se u lektiri za drugi razred srednje škole, dakle predviđeno je da je čitaju šesnaestogodišnjaci. Uopšte ne ulazeći u to da li i koliko klinci sad i čitaju lektiru, ili umesto toga odgledaju film ili ni toliko, pokušavam da raspetljam šta sam ja sa šesnaest godina mislila i na koji način sam razumela Anu. I odgovor je – ništa i nikako. Ana kroz svoju aferu sa Vronskim upoznaje strast, upoznaje sebe kao ženu.
******
veterinar, saobraćajac, ekonomista... Ma nema u šta se ne razumem.
Zvao me na ples. Onako prijateljski. Zaista. Samo da igramo.
Bal je pod maskama - kaže. Evo ja imam jednu. Stara je već. I svi znaju da je moja. Da idemo?
... ostalo je nas par, njenih siročića.
I zato se sada ne osećam dobro. Kao i u drugim situacijama kada nam jave da se „za počioniocima i dalje traga“. Kad pravda ne stigne. Kad sistem omogući da se zaključi da se zločin isplatio. Kad zločin postane sistem. - Dubravka Stojanović
Osim jednog kolege koji je baš pravi fan, ostali su ili blago nezainteresovani ili smatraju da je F1 jedno od početka do kraja namešteno takmičenje kojem najviše zameraju "timski rad", tj. eventualne naredbe o propuštanjima i slične kalkulacije. Pa kad nemam s kim, da podelim sa vama utiske sa ovogodišnje poslednje trke i uopšte..
150.000 ljudi ubiju nase zene svake godine! I onda nam je kriv NATO, USA, EU... Bre, pa to je oko milion Srba vise koje bi ova napacena zemlja imala svakih sest do sedam godina! Smesta zabraniti abortuse osim u opravdanim (zdravstveni razlozi) slucajevima! - komentar na vest
Srbija prva u Evropi po broju abortusa. A po broju korisnica kontraceptivne pilule i hormonske spirale na – poslednjem mestu. Svaka druga žena u Srbiji ne koristi kontracepciju, a svake godine u našoj zemlji obavi se oko 150.000 abortusa. Na prekid trudnoće najčešće se odlučuju žene koje su u braku ili dugoj vezi, a godišnje se na abortus odluči i 6.000 devojaka od 16 do 19 godina starosti.
Opet se ovih dana puno vozim busevima. Lica i glasovi. Priče. Ispričane, izmišljene, nadovezane, razvezane, bez početka i kraja. Neke viđam češće od drugih. Polako sklapam priče. Izmišljam ustvari.Trudim se da gledam, ne da slušam.
Ili ... ko to dira vlast Srbinu?
Reče jedan moj zemljak i blogokolega da ne pamti kada je naš rodni grad bio na naslovnim stranama novina. Ni kada je bio najtopliji grad u Srbiji ikad? Ni tad. Sad jeste.
Postoje one stvari za koje je život namislio da ostanu večno nedostižne i da se do poslednjeg dana kaješ što si propustio šansu da ih doživiš, vidiš, ispričaš, upoznaš, kažeš, ispraviš...