ili jedna malo preko reda priča.
Iz opravdanih razloga ovaj tekst neće biti dugačak. Više kao jedna zabeleška dok mi je utisak o svemu još svež. Došli smo kući. Porodilište je ostalo za nama ...
Ovo nije retoričko pitanje.
i druge trice i skraćenice
(naknadno utvrđujem da je ovo tekst sa puno zagrada)
Papazjanija kao i obično. I preskakanje. U glavi. Asocijacije koje osim mene niko ne bi mogao da poveže u smislen niz. A ni ja ne garantujem da je smislen. Al' mogu da probam.
Već neko vreme razmišljam o ovom tekstu i svaki put odustanem, bojeći se dve stvari: da neću biti dovoljno jasna u onome što hoću da kažem (a ne jednom mi se desilo da ne ne procenim kako treba sagovornika i da rasprava ode u pogrešnom pravcu) i da će priča postati previše lična jer o onome o čemu planiram da pišem skoro svako ima lično iskustvo.
Ne želim da stavljam slike. Koga zanima i može da podnese neka ukuca u google search - somali children.
...sa njima ovakvima.
Nemam pojma kako je moj brat naišao baš na ovo (nadam se nema devojku tamo.. ipak je to '92. godište) ... tek kradem mu ovo sa FB da podelim sa vama.
Oni su savršeni.
ili ... imate li decu? Ili bar poznajete nekog ko ima neku decu?
Stoga, ovaj će tekst biti.. kao krpena lutkica, pomalo od mojih sećanja na ono što mi je ispričala ranije, pomalo od njenih koje je uspela da mi nabaca na "papir" ovih dana.