Sećam se jedne pijane noći u Majamiju kad me je stari prijatelj u civilu ubeđivao da je Al Kapone uhapšen samo zato što nije plaćao porez. Govorio je i da je trgovina drogom nelegalna, ali samo u količinama do dva grama. Preko toga je legalna, ali treba da se plaća porez određenim strukturama. Ko ne plaća porez, pliva sa ribama. Tako je na svim meridijanima.
Ovih dana novine i internet su puni naslova „Seks kod Arene“ i „Omladinka DS ne zna da recituje“. Ljudi smo, nasmejali smo se, protračarili... Naizgled, ništa sporno.
S tim u vezi, pada mi na pamet jedna, dosta realna, pernata priča o kokoškama i kljucanju. Od trideset besprekorno belih kokošaka na farmi, dvadeset devet su skroz i sasvim bele, a jedna ima crni beleg na temenu. Najviša od svih kokošaka to primećuje, i to je razdražuje, i malo-malo pa je kljucne u glavu. To vide ostale kokoške, pa i one počeše da kljucaju obeleženu kokošku...
Neke su kljucale zato što ne vole različitost, a druge iz puke radosti što one nemaju beleg. Kljucale su dok je nisu ubile. Nekoliko nedelja kasnije jednoj, ne baš najpametnijoj kokoški učini se da najviša od svih kokošaka ima beleg, pa poče da je kljuca. Naravno, ostale kokoške po automatizmu prihvatiše. Kljucale su je dok je nisu ubile.
Nisam ja bio loš košarkaš. Na protiv. Bio sam među boljima. Tamo neke sezone devedesetih godina, imao sam preko 30 poena u proseku po utakmici. Ne radi se o tome. U teretanu sam počeo da odlazim sa idejom da malo ojačam da bih mogao da budem još bolji košarkaš, da budem čvršći u duelu i da se zaštitim od eventualnih povreda. Čemu kriti? Sviđalo mi se kako je igrao a još više kako je izgledao Karl Meloun, jedno od najboljih NBA krila svih vremena. Vukao sam, dizao i gurao svašta nešto po teretani bez ikakvog plana samo sam tražio onaj osećaj napumpanosti mišića i slatkog zamora. Dva treninga sa loptom i jedan sa gvožđem su vrlo brzo postali moja dnevna rutina. Jednog dana, par nekih mojih ortaka, za mene u to vreme, naprednih bildera, su na osnovu mojih kvadricepsa zaključili da mogu punio da podignem iz čučnja i počeli da me nagovaraju da probam po prvi put u životu da uradim čučanj sa tegovima. I ako me je bilo strah da se ne povredim pristao sam. 60 kg nisam ni osetio. 80 je bilo isto lako pa smo skočili na 110. Bez problema. Da ne davim alio tog dana sam čučnuo 185 što je postalo novi rekord teretane. I to je to.
Tada, te 1998 godine, me je ujela "gvozdena buba" i ja sam postao zavisnik od gvožđa. Neizlečiv.
Tehnicki pravno ja sam sam sebi oduzeo nevinost jos u osnovnoj skoli. Formalno, za drugare, sam poceo da lazem da sam %ebac sa petnaest, a realno sam prvi put poentirao u pola osamnaest. Ako izuzmem bezbrojne seksualne odnose samomanipulacijom, moze da se kaze da sam prvi put spavao sa curom sa prepunjenih sedamnest godina. Imala je malo jace obrve, skolovala se za uciteljicu i bila starija od mene 2 godine. Ja sam se pravio da drzim stvari pod kontrolom i bio veoma nespokojn kako ce sve to da bude.
Hondžu Ko (Harold Hongju Koh), predstavnik SAD na Međunarodnom sudu pravde u Hagu, bio je predmet zanimljive telefonske rasprave između predsednika Borisa Tadića i ministra inostranih poslova Vuka Jeremića...
BORIS TADIĆ: Ko je predstavljao Amerikance?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ: To te i ja pitam. Ko
VUK JEREMIĆ: On je.
BORIS TADIĆ: Koji on?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ: Čekaj, izgleda da se ne razumemo. Ko je juče govorio u Hagu ispred države koja se zove SAD?
VUK JEREMIĆ: Tačno, Ko.
BORIS TADIĆ: Mislim, kako se zove čovek?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ:Hoćeš li ili nećeš da mi odgovoriš na prosto pitanje. Ko je juče zastupao Ameriku?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ: Hoćeš ili nećeš?
Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić najavljuje nova hapšenja osoba umešanih u korupciju, među kojima će biti i političara iz vladajućih stranaka.
Znamo šta se dešavalo ranijih godina. Kao počelo da se smiruje. Onda su naše budale zapalile njihovu zastavu. Pa su njihove budale zapalile našu zastavu... Umesto nove spirale mržnje evo ja ću da se izvinim za zastavu u ime svih nas koji ne bi zapalili zastavu ni jedne države, sportskog tima ili zviđačkog odreda...
Uz iznuđeno izvinejnje evo i video snimak da se opustimo (gledanje OBAVEZNO)
Moj prethodni tekst "Da li je vaš personalni trener budala?" je izazvao veoma ozbiljno interesovanje na blogu a boga mi puno ljudi mi se javilo preko fejsbuka, tvitera i mejla. Nisam mogao da odolim a da ne objavim jedan od primera lošeg odnosa trenera prema vežbaču.
Poštovani Milane
Pročitao sam Vaš tekst: "Da li je vaš personalni trener budala?" pa dobih inspiraciju da Vam prosledim "Plan ishrane" koji mi je propisan i naplaćen 3.000 dinara od strane "personalnog trenera" u poznatoj beogradskoj teretani "Fitnes klub XXXXX".
Nakon dramatične reakcije mog organizma posle prvog "treninga" naša saradnja je (naravno) okončana a od unapred uplaćenog iznosa za 12 termina