Ako ste gej i želite da promovišete prava vaše zajednice u Srbiji, nema boljeg načina nego da osnujete organizaciju koja će ljudima širom zemlje jasno staviti do znanja vaše vrednosti poput perverznog seksa, pljuvanja po svemu što je srpsko, kao i stav da su svi muškarci gej samo još nisu to otkrili. To je nesumnjivo najbolja strategija koju možete imati. Evo ovde par saveta kako da se promovišete.
Predsedniče Srbije, gospodine Borise Tadiću, molim Vas ne dolazite više na mesto ubistva Slavka Ćuruvije. Nije u dobrom ukusu da prisustvujete podsećanju na zločin države čiji ste Vi predsednik.
Otvoreno pismo Jove Ćuruvije, brata ubijenog Slavka, predsedniku Borisu Tadiću:
Narednih sat vremena gledao sam apsolutno sve vrste pederskih pornića koje postoje. Gledao sam crne, plave, riđe... feminizirane kao devojčice i dlakave nabildovane u svim kombinacijama i pozama. Brkate, emo, bildere, tinejdžere, ćelave... Ovaj njemu puši, onaj drugi ga guzi... sve poze koje mogu da se smisle...
Sećam se jedne pijane noći u Majamiju kad me je stari prijatelj u civilu ubeđivao da je Al Kapone uhapšen samo zato što nije plaćao porez. Govorio je i da je trgovina drogom nelegalna, ali samo u količinama do dva grama. Preko toga je legalna, ali treba da se plaća porez određenim strukturama. Ko ne plaća porez, pliva sa ribama. Tako je na svim meridijanima.
Hondžu Ko (Harold Hongju Koh), predstavnik SAD na Međunarodnom sudu pravde u Hagu, bio je predmet zanimljive telefonske rasprave između predsednika Borisa Tadića i ministra inostranih poslova Vuka Jeremića...
BORIS TADIĆ: Ko je predstavljao Amerikance?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ: To te i ja pitam. Ko
VUK JEREMIĆ: On je.
BORIS TADIĆ: Koji on?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ: Čekaj, izgleda da se ne razumemo. Ko je juče govorio u Hagu ispred države koja se zove SAD?
VUK JEREMIĆ: Tačno, Ko.
BORIS TADIĆ: Mislim, kako se zove čovek?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ:Hoćeš li ili nećeš da mi odgovoriš na prosto pitanje. Ko je juče zastupao Ameriku?
VUK JEREMIĆ: Ko.
BORIS TADIĆ: Hoćeš ili nećeš?
Dvojica trojica su primetno naelektrisani idejom "sad cu vam jebem majku svima". U momentu kada je menadzer, posle dugog okolisanja, saopstavao da je kompletna postava obezbedjenja slobodna i da ne dolaze vise na posao, jedan krupni celavi belac ga psuje i gadja punom plasticnom flasicom vode. Menadzer je vesto izbegao flasicu, bas kao Dzordz Bus letecu cipelu u Iraku . Vodja pobune prilazi i skoro mi se unosi u facu verovatno racunajuci na podrsku kolega koji ga glasno bodre..
"A vas dvojica sta glumite. Ajde gubite se odavde"
"Obrati se mom sefu" pokazujem prstom na luidjija svega metar ipo od mene.
Moja umanjena kopija, izbacivac odmetnik, osokoljen mojim zabrinutim licem, se okrece prema Luidjiju i hvata se za muskost
"Nemate vi muda za ovaj posao... vi badigardi. Gubite se odavde"
Osnovni trik realne ulicne borbe je i ovoga puta prosao. Snaznim zamahm noge udaram neopreznog protivnika u zadnju stranu kolena. Ne kaze dzabe Bas Ruten:
"Nikad, ali nikad, ne skreci pogled sa protivnika."
Izgleda da celavi nije imao prilike da se upozna sa Basom pa sam mu ljubaznodao uvodne napomene. Od siline udarca cela noga mu polazi napred i navlaci telo a posebno glavu na seriju udaraca italijanskim simikama. I kao sto to kaze Majk Tajson,
"Svako ima plan dok ne dobije udarac u usta"
Dan za danom kao u "Velikom bratu" imao sam manje privatnosti nego ikada. Snimanja, intervjui, razgovori sa klincima po skolama, prijemi kod lokalnih budzovana, ... Posto sam se kao dobar pionir primerno vladao tokom prethodnih dana snimanja, po zoloskim vrtovima sa zmijama, krokodilima, slonovima, lavovima, pokazao se kao postojan dok smo snimali po zamkovima i hramovima mnogih dinastija i sto nisam krao srebrne viljuske po prijemima, dobio sam od matorog Lukija, svevideceg rezisera, slobodno popodne i vece. Poljski kolos Gregor Peksa, uvek raspolozen za avanturu, na jedan je prihvatio moj predlog da procunjamo malo Bangkokom. Bez dvoumljenja smo se opredelili za onaj deo grada koji se ne preporučuje turistima. Nismo bas zašli u geto, ali smo definitivno zagrebali deo multimilionskog grada gde kulise postavljene za turiste prestaju
Ideju da se ženi koja je radni vek provela u Javnom komunalnom preduzeću kao čistačica ulica, a posle penzionisanja 18 godina bez naknade čistila gradski park podržali su je vajari iz tog kraja, lokalna samouprava, privrednici i građani.
- Posle penzionisanja čistila je parka bez dinara nadoknade, samo je tražila brezovu metlu i kantu za smeće. Čitav grad je pozdravljao Leposavu