Ruža, baba Ruža, tako smo je brat i ja zvali od detinjstva, pravo ime joj je bilo Ružica, bila je maćeha moje majke. Za razliku od Ljubice, Ruža nas je mazila i bila čak preterano pažljiva i brižna prema nama. Radmila, moja majka i baba Ruža su skoro svaki dan bile jedna kod druge, stanovali smo blizu, ali štono se veli, iz aviona bi i ravnodušan posmatrač mogao primetiti da njih dve imaju međusobno rpu nerazrešenih računa! Nisu mogle
Možda je bolje i pravilnije reći, formiran kao Idiot! Ne, to nikako nije bila želja mojih roditelja! Puni ljubavi i razumevanja, davali su sve od sebe da od mene stvore osobu koja će voleti ljude ne razlikujući ih ni po čemu osim po ljudskosti. Danas kad ih se setim, bili su naivni do bola, verovali su ljudima, verovali u iskrenost, bili verni i odani jedno drugom ali i prijateljima. Ništa nisu zahtevali niti tražili od države, živeli smo od njihovih plata i kredita koje su podizali i uredno izmirivali. Moral i etičnost su im bili na prvom mestu. I pored toga što su se u životu
u prodavnicu da kupim piće, dolaze nam prijatelji pa neka bude i alkohola, mislim, piva i kokte i 7-up, Prolom vode, MG Mivele. Kupim još nekoliko stvari, nosim veliki platneni ceger i kažem kasirki: Molim vas prvo flaše, ona me pogleda i osmehijući se upita me: Jeste li vi slikar? Jesam, odgovorim, našta ona: Mikele, Redovno pratim vase pisanje na blogu B92, fantastično pišete, oduševljena sam, pročitala sam sve što ste napisali, govori brzo, u redu iza mene tri žene, osmehuju se, radoznalo prate naš razgovor i ne pokazuju ni malo nestrpljenja.
Ne, nije mi stigao poštom, telefonom, mejlom, ne, stigao mi je direkt u glavu! Pojavio se iznenada pre nekoliko minuta. Sve misli su namah nestale, samo je odgovor F.M. Dostojevskog sijao u mojoj glavi! Iznenađujuće je kratak, neko bi rekao koncizan. Na francuskom je! Evo ga:
Cher Mikele ,
Je ne peux pas dire que je suis désolé pour vous, ou, je suis désolé que vous étiez mon travail, comme vous l'écrivez, perturbé. Vous vous plusieurs fois déclaré que les travaux, livres, photos, composition ... que vous laisse pas indifférent, pas digne d'être appelé
Gospodin je mrtav, uradićemo još samo nekoliko neophodnih analiza i onda ćemo ga zvanično proglasiti mrtvim... Ali doktore... Molim vas da nas ne ometate u... sestro, pre nego što počnem sa autopsijom, uzmite uzorak krvi... Doktore...O bože, s čim sve ja moram da se bakćem... Doktore... Proceduru moramo poštovati, uostalom vi ste mrtvi... Ali... Srpski vam govorim, da li me razumete, hoćete li na engleskom, sestri: Zato sam svaki dan iscrpljen kao konj! Sestra špricem uzima krv iz vene: Ne pomerajte ruku! Da vam kažem…poslušajte me samo tren…
Muvam se pešaka po LA, pipl iz automobila usporava da vidi to čudo od čoveka koji hoda, pešači po LA! Verovatno su mnogi ako ne i većina, mislili da sam lud, frik neki. Svakih pola kilometra zastanem i pripalim dugi Lucky i nastavim. A ono se protegloooo i oteglo! Čak ni trotoara nema svuda pa idem uz ivicu puta, trube mi, okrećem se i s osmehom na licu im odmahujem. Posle nekoliko kilometara naiđem na kafe bar, ima i baštu sa suncobranima. Ulegnem, sednem, ne, pre nego što sam seo, uđem i priđem šanku, kad ono veliki automat za espreso. Obradujem se onoliko!
A pre svega odsad pa nadalje usvojiti pretpostavku da ono što je izgovoreno i ono što se čuje potiče iz istog izvora i u tom cilju odoleti iskušenju sumnje u mogućnost izvođenja bilo kakve pretpostavke.
Odbaciti jednom zasvagda, kao i analogiju sa uobičajenim prokletstvom, svaku pomisao na početak i kraj.
Gost autor je moj stari drug i kolega po zanatu. Razmišljamo, ponašamo se, čak i pišemo slično. On nije dostupan, ja ću sutra biti u Istambulu, pa kasnije u Bodrumu, sve tamo do druge polovine Decembra ali ću dati sve od sebe da odgovorim na komentare ako ih bude a verujem da hoće.
Gost autor: St.jepan
A Portrait of the Man as a Young Artist
Jutro osvanulo zamuceno gustom Bosforskom maglom, koja se bogami odrza sve do negde 11 sati. Uturim lap top u ranac I posle dorucka krenem niz glavnu dzadu. Uz put se setih da sam sinoc prosao I zavirio ali nije bilo mesta igla da padne, u Kahvu uzivalaca Nargilskog duvanjenja. Opio me prijatan slatkasti miris dima cija se sinocna gustoca mogla mirne duse nazvati Dimnom zavesom. Dotabanam ja do Kahve, provirim, natkriveno dvoriste skoro prazno, dva momka na secijama sa leve
Ne znam kako stoji stvar kod vas ali mene su posle izbora potpuno zaboravili, izbrisali, zaturili...
Uoči izbora, umiljato nazvanih prevremeni, nije se moglo dihat od njiha! Ne govorim o milijardu i sto osam bilborda nabudženih po celoj Serbiji, o Beogradu da i ne govorim, o (zbog Radmile primoran da gledam ili bar slušam!) tevejskim emisijama, panelima, okruglim