eBird CITIZEN SCIENCE EKSPERIMENT
Dve nedelje su prošle od početka popisa gnezda gačaca u Beogradu – dokle smo stigli? Do sada je devet brojača dostavilo 52 eBird izveštaja. Prikupljene su još uvek nepotpune, ali indikativne informacije o broju zauzetih gnezda, te broju i rasporedu gnezdilišnih kolonija.
Neke sam prve utiske već izneo, a ovo je pokušaj da sumiram vrste i utiske iz poslednjih šest meseci. Inicijalno pisani na engleskom, za FB stranu Swarovski Optic Leisure, i potom, brzine radi, prevedeni Google prevodiocem, postali su čudni i nečitki (bukvan kornjača? kukuruz strnadica??) i možda veći posao za prevođenje nego da sam to radio s engleskog. No, kakobilo, evo ih:
Sadašnji No.1 ptičar sveta, Tom Gullick, posmatrao je zapanjujućih 8935 vrsta ptica. No.2, Jon Hornbuckle, je sa 8846 – skoro 90 vrsta kraći. Da li je uopšte moguće smanjiti taj jaz? Obojica su proputovali planetu uzduž i popreko i, da bi videli još 90 vrsta, treba da preplove ivice poznatog sveta i survaju se u ambis s one strane mape.
Srećom, to je problem koji me nikada neće mučiti…
Ne pamtim da sam za Jovandan sedeo kod kuće.
Juče se u 13,05 na Velikom Ratnom ostrvu ispilio prvi orlić, ljubi ga strika :)
Edit: Dva dana kasnije se ispilio i drugi mladunac.
A vi imate i direktan prenos iz gnezda na jutjub nalogu Gradskog Zelenila koje upravlja rezervatom VRO (nešto mi ne ide ovo s videom, pa evo i ovde linka https://www.youtube.com/watch?v=fyDwbHuw1fE&feature=player_embedded
ili ako su opet menjali link, u search: orao belorepan veliko ratno ostrvo 2017 ):
Pogledajte iznad sebe - uprkos tome što je jedan bivši navijač, četnički dobrovoljac iznad opsađenog Sarajeva, radikalski gensek, Miloševićev ministar informisanja, predsednik SNS, koordinator svih službi bezbednosti i premijer rešio da po svaku cenu bude i predsednik, vratile su nam se laste.
A nevezano za laste,
Topli katalonski mart (htedoh reći španski, pa sam se brže-bolje ispravio), Barselona prepuna sunca, malih aleksandri, kaluđerica (dve šarmantne, ali nepoželjne, strane i invazivne vrste papagaja) i galebova (koji, na Jelicin užas, kriče u večernjem mraku). Uprkos svem suncu, dane sam proveo u zasenjenom i zamračenom zdanju Plavog muzeja sa interesantnom prirodnjačkom zbirkom (gde mi je najzanimljivije bilo shvatiti koliko sam tih ‘tica i sisara već posmatrao u prirodi), a na ništa manje zanimljivoj radionici o metodologiji izrade atlasa ptičjih populacija. Poslednji dan skupa, završna prezentacija – već vadim dvogled iz ranca, i posle nje kafa – pozdravljam se i krećem da sa lokalnim vodičem, Stivom Vestom, istražim okolinu.
Kišno jutro nad Hrisohorafom, kraj obala jezera Kerkini, nedaleko tromeđe Grčke – gde se nalazim, Bugarske i Makedonije. Seoske laste i gugutke po žicama... Već sam tu bio u aprilu ove godine, i tada zaključio kako se ovde valja vraćati. Pre puta sam Stiva Milsa, autora ptičarskog vodiča za sever Grčke, pitao za preporuku gde da ptičarim, pa mi je odgovorio da je do sada jezero Koronia verovatno već presušilo (i, otuda, lišeno ptica), da jezero Volvi verovatno nije loše (to su ona dva jezera istočno od Soluna), a da je jezero Kerkini uvek dobro mesto. Magično mesto, kaže za Kerkini u uvodnoj rečenici tog poglavlja u svojoj knjizi.
Gost-autor Snežana Panjković, foto (2) Slobodan Panjković
Juče smo S. i ja brojali ptice oko Ade Huje i nabasali na onu nesreću od retkog crnog galeba Larus marinus koji se tu nakratko pojavio u oktobru, ali je potom izbegavao sve pokušaje ponovnog pronalaženja i obezbeđivanja dokazne fotografije. I dok užurbano montiram teleskop, malo ga osmotrim, a on, prokletinja, iz čista mira uzleti!! Pre nego sto sam se i mašio foto-aparata! I nestane uzvodno.