Kad vidite dete u komšiluku, bilo musavo i zarozano ili doteranog nobl pametnjakovića ili princezu, pa još ako želite nešto da mu saopštite – da ne galami, ne njari se, da je baš slatko ili nevaspitano – najčešće mu se obratite sa „Čiji si ti, mali?“
Prosto, želite da znate kako s njim da se ophodite, da li je podmladak obližnjih obezvlašćenih anonimusa ili možda dete doktorsko ili advokatsko, ili lokalnog vlasnika svega ili političara. Onda možete i da nastavite sa procenom: da li je pred vama bezobrazno derište ili samo slatki vragolan.
Predstavnici
Gost autor: Ivana Vitas Đelić
Kao trener i predavač imala sam priliku da radim sa pojedincima i grupama na obučavanju za korišćenje alternativnih metoda rešavanja sukoba i sporova. Jedna od najrasprostranjenijih i najpopularnijih metoda je medijacija, koja s razlogom zauzima vodeće mesto. Sama reč medijacija vodi poreklo od latinske reči “mediare” što znači posredovati.
Na ovim prostorima u protekloj deceniji sve je
Krenuli ste na put?
Ne?
Ne idemo baš na put, ma samo do vrtića! Ma, samo dve ulice, šta je to! Sad ću baš ujutru u 8h da ga pakujem u autosedište, izlazimo iz kola za 2 minuta, vezuj, odvezuj, dete još pospano, ja žurim na posao...
Ma, daj, šta može da se desi!? Nisam blesav, znam kako vozim, ne pričaj gluposti!
A nisam ni jedini!
Pa šta mislite? Ne, Vi dragi roditelju, ne mislite!
U svakoj drugoj situaciji ste spremni da kažete da je svet pun ludaka, pa zar ne mislite da ih za volanom ima takođe, možda ste vi pažljivi
9. decembar, Međunarodni dan borbe protiv korupcije, ove godine je dostojanstveno obeležen javnim nastupom Ljubiše Milanovića, savetnika ministra zdravlja. Gostujući u jutarnjem programu RTS-a nekadašnji policajac je bez dlake na jeziku i uz aplauze prisutnih u studiju, objasnio ono što je JAVNA TAJNA u Srbiji: korupcija, kao rak rana našeg društva, glavno žarište ima u vrhovima vlasti, u Kabinetu predsednika i u Vladi republike Srbije. Ti vladari iz senke određuju ko će na sud, a ko neće, ko će svoju krivicu da plati na neki drugi način a ne robijom, ko je u Srbiji jednak pred zakonom i Ustavom, a ko je jednakiji!
Rođendanska depresija.. Ma jok, on je duhoviti mrgud svakog dana svog života. Moj gost danas, zule73 u jednom otvorenom, malo bezobraznom, ne skroz pismenom (ispravljala sam malo ;) pa odustala), ali nažalost sasvim istinitom tekstu.
The architects of our doom
Around their tables sit
And in their thrones of power
Condemn those they've cast adrift
Echoes down the city street
Their harpies laughter rings
Waiting for the curtain call
Oblivious in the wings
Verujući da BLOG nije oglasna tabla i da ne služi isklučivo za prikazivanje pameti, znanja, prezira i bahatosti pišem ovaj tekst i dajem mogućnost komentarisanja svima(možda ima i zainteresovanih i pogođenih blogera).
POVOD JE TEKST KOLEGE SAŠE RADULOVĆA sa postavljenom zabranom komentarisanja.
Ujdurma Stankoma, Delta legala, Investitora, Suinvestitora i drugih neznanih junaka i kočničara ima teške posledice po građane. Imamo sreću da je naš kolega Radulović direktno involviran u sve to. Pa možda dobijemo još informacija iz prve ruke.
Možda
EXIT je postao meta napada, i to meta hakerske grupe koja sebe naziva Albanian Cyber Army. Albanski hakeri su preuzeli zvaničnu Fejsbuk stranu EXIT-a, koja broji preko 100.000 fanova. Međutim, ovaj napad se desio u zanimljivom trenutku za poznati srpski brend...
Da podsetim: Policija RS je tokom protivdiverzionog pregleda 8. januara 2012. u novinarskoj loži iznad južne tribine u hali "Borik" pronašla torbu u kojoj se nalazila veća količina oružja i eksploziv. Naoružanje je otkriveno dan pre svečanosti kojoj su prisustvovali naviši zvaničnici RS i Srbije. Posle pronalaska oružja, jedan od zaposlenih u "Boriku", Božidar Stanišljević, predao se policiji i priznao da je on uneo oružje u dvoranu, nakon čega je uhapšen. Stanišljević je osumnjičen za terorizam i predat je u nadležnost Suda BiH, koji mu je odredio pritvor.
Ne razumemo se fakat. Prebacim Basari da je pogrešno razumeo „Utisak nedelje“, on mi odgovori da ja nisam razumeo njega. U redu, u jednom se očito slažemo: ne razumemo se.
To je dobro znati za početak. I naslanja se na ono što sam pokušao da kažem u diskusiji, ne razumemo jedni druge, mnogo smo uobraženi, mnogo smo se uzvisili, mnogo smo gordi, mnogo smo puni sebe, mnogo nam u glavi jako trešti stranačka pleh muzika... pa iz toga sledi: mnogo se ne poznajemo, mnogo se mrzimo, mnogo jedni drugima želimo zlo, pa ćemo ovako, bojim se, mnogo brzo svi skupa i da propadnemo.
Mi, brate Basara, od sve te agresije i ne znamo više u čemu se tačno ne slažemo.