Аутор: др Џејмс Т. Веб (извор)
Према мом искуству, надарене и талентоване особе чешће погађа одређени тип депресије који се често назива езгистенцијална депресија. Иако велики губитак или најава таквог губитка може код било кога узроковати епизоду егзистенцијалне депресије пошто истиче пролазну природу живота, особе са вишим интелектуалним способностима су више склоне да искусе егзистенцијалну депресију спонтано. Понекад је ова егзистенцијална депресија уграђена у искуство позитивне дезинтеграције како је објашњава Дабровски.
Егзистенцијална депресија је депресија која се јавља када се индивидуа суочи са основним питањима постојања. Јелом описује четири таква питања (или „ултимативне бриге": смрт, слободу, изолацију и бесмисао.
Ne znam za druge gradove, ali nesto primecujem poslednjih godina u Beogradu, vise nego ikad pre. Automobili, guzve, ljudi, nervoza u vazduhu i vrlo retko da sretnem osobe koje znam makar iz vidjenja na ulici. Sta se ovo desava? Gde su poznata lica, ko su ovi ljudi koje ne poznajem?
Beograd pocinje da mi lici na londonski tjub (metro). Ljudi okrenuti sami sebi i svom mikro svetu. Razlika je sto tamo vecinom cute a ovi ljudi su glasni, nametljivi, nepoznati…strani neki svet u sred sopstvenog dvorista. Kad sam poslednji put sela sa nekim negde pa ugledala poznato lice? Desava se…ali
Milan Nikolić
Sve što želim dobijem na KLIK. Radni dan mi je ON LINE. A slobodno vreme umreženo – kaže Jelena Bogavac na početku razgovora koji je, da bi bio provokativan i kao stvoren za citiranje, a samim tim i aktuelan, morao da krene od virtuelnog. Nije li upravo takav početak imanentan duhu epohe odnosno epohi bez duha. Vremenu koje možda nije sasvim obezduhovljeno. Možda nije uopšte. Možda je samo taj neki lahor, misao, ideja, osećanje – sve što čini fluidno polje duhovnosti evoluiralo na način koji ne prihvatamo bez preispitivanja, mi, privrženi pogledima oči u oči, mi, sumnjičavi prema digitalizaciji spirita. Ili je, ipak, regresija junakinja doba, famozno otuđenje kojim nas filozofi progone čitav vek. Šta je na društvenim mrežama druželjubivije u odnosu na sto, stolnjak i makijato?
Upravo sam naučio da to tako tvorovi rade.
A tvorovi su u igri zbog tajne radionice Lockheed Martin Corp.'s koja se zove Skunk Works (nešto kao Tvorova Radionica) i koja je nedavno i neočekivano izašla pred javnost sa vešću o tajnom projektu i uspehu gde su na pragu komercijalne nuklearne fuzije gde:
• Bi već za pet godina mogli da naprave prototip reaktora
• Za 10 godina je moguća produkciona verzija
• Reaktori bi, za istu snagu, bili dramatično manji (deset puta) u fizičkom smislu od onih koji se vrte oko konkurentnih tehnologija kao što je međunarodni ITER.
• Mogli bi da se prave u vrlo malim veličinama, oni navode primer veličine kamiona, a sa dovoljno energije da snabdevaju grad od 80,000 stanovnika.
Mnogo prostora za maštanje. Evo malog uvoda u moguću svetlu budućnost:
Volite li da pijete čaj?
Nemojte se prebrzo nasmejati i reći kako postavljam glupo pitanje.
Nije moja namera da popularišem pijenje čaja (definitivno, ima boljih stvari od čaja - za pijenje, he, he, he), već da ukažem da sam se nedavno prilično oduševio čitajući jednu knjigu na temu - čaja. Knjiga ima prost naziv, prost da prostiji ne može biti: "KNJIGA O ČAJU", a autor je Japanac Kakuzo Okakura.
Kako sam u poslednje vreme, pišući o istočnjačkim religijama, umnogome u «japanskom fazonu», ne mogu a da kratko ne ispričam ovo moje vidjenje «Knjige
Unfuckable iz Beograda zamolio me je da ovaj tekst koji je objavio vip bloger objavim na ovaj blog.
Tkzv Tekst je objavljen pre par sati i (razumljivo: stena puca, dub se lama, Srbija nalazi svoju dušu, porođajne muke, katarza, sva ta slova, sve te reči, smrt tiranima, sloboda dečici) zatvoren je za komentare.
E ovaj nije.
Može da se desi svašta, naravno.
Objektivna činjenica: dvojac bez kormilara ( Zili i Nik ) ponovo jaše. Subjektivan osećaj: kao da su u pitanju četiri jahača Apokalipse ;).
Na kraju izborne agonije stigla je i trešnjica za na vrh torte: TV duel predsedničkih kandidata.