Sretnem Jovudokrova jesenas u našem rodnom gradu i čovek mi ispriča kako je preko neke naše turističke agencije za debele pare dobio posao u Španiji. Fizički doduše, ali Jovadokrova u tom trenutku nije imao mogućnost da bira.
Lepo se tamo snašao i htede, kaže, posle da im se zahvali u medijima što su mu to omogućili, ali niko nije hteo da objavi njegovu priču, pa čak ni fotografiju. Kažu, žalimo slučaj, jer se dotična turistička agencija već reklamira kod nas i jedan je od stalnih komintenata, tako da joj vaša reklama nije potrebna.
He, pa nisam ni ja
Eto nas opet na Svetskom prvenstvu u fudbalu i opet u društvu sa starim prijateljima, Nemcima. Utakmica sa „pancerima" je što se bodova tiče jednako važna kao i ostale dve, sa Ganom i Australijom, međutim, ona ima i onaj drugi naboj, koji je čini ipak vrednijom od ostala naša dva susreta u grupi na SP u Južnoj Africi. Stoga, svesno narušavajući hronologiju budućih dešavanja, objavljujem ovaj post pre nego što smo odigrali susret sa Ganom, i dodajem da se, bez obzira koji će u toj utakmici rezultat biti, moji dole izneti stavovi neće izmeniti.
Onomad je obeležen Svetski dan zaštite životne sredine, akcijom čišćenja. Ubeđen sam da bi svrsishodnija akcija bila pod nazivom: „Ne bacajmo smeće po Srbiji". Akcija čišćenja jeste neophodna i tu zbora nema. Ipak, suština je u nebacanju zagađevina. Jer, ni vojska od više hiljada komunalaca, koja bi svakoga dana 24 sata plevila travnjake i potoke - ne bi mogla da sakupi ono što svakodnevno bacaju milioni nes(a)vesnih pojedinaca.
Najpre - evo snimka koji sam napravio u nedelju, hodajući po polupustari. Taj snimak je bio „okidač" da napišem ovaj post.
Početkom 2002. godine, gostovali smo porodično kod mog nekadašnjeg direktora, jednog sjajnog, inventivnog zanesenjaka poznih godina, u njegovoj kući u Francuskim Alpima, nedaleko od Ženeve. Uz raklet i vino, pozvao me je da pogledam zanimljivu knjigu fotografija. Ostao sam zabezeknut nad "Zemljom iz vazduha". Od tada znam ko mi je omiljeni fotograf - Jan Arti-Bertran.
Nije mi ovo prvi put
Pitao sam se kada ćemo sresti ulicu koja nas dovodi
Pitao sam ga ume li da ispriča
Pitali su nas: dokle
Još uvek popunjavamo.
Ima, znate, i upitnik. Bez zaokruživanja
Potukla se deca Čumeta i Limuna
Masovna tuča na koncertu Džeja Ramadanovskog u „Beogradskoj areni" u subotu, 29. maja 2010. počela
Već duže vreme se spremam da korenito promenim svoj pravac, smer i ugao gledanja na život u odsudnom pokušaju da postanem intelektualac, možda i neshvaćen ali svakako ponosan, svestan vremena koje neumitno curi kao iz pokvarene pipe dok oluje šibaju sumnjom izmučeni duh, kolebljiv pa što ne reći i zastrašen pred sudbonosnom odlukom.
Sada je vreme i ovo je mesto:
Proza je, dakle, passe. Živela poezija.
Potkrada se
na kori kugle
mala staza
Bez štapa korača
jedna obična
nasmejana
Potkrada se i ponavlja
Jeste. To sam ja.
Kalif na mesto kalifa "Najavio borbu protiv kriminala". Kada proguglamo ovo što sam naveo pod navodnicima vidimo da mu nije prvi put. Vatalo ga to, da najavljuje, i pre 5 meseci i pre godinu dana, i pre godinu ipo. Valjda voli čovek da najavljuje. Ja mislio da se to ne objavljuje već samo pohapsiš bagru, ali dobro. Osim toga, čovek u sivoj majici na bratele, obnovio je ideju progresivne levice zvane JUL iz 1999 godine koja se zove "ekonomski patriotizam". NO COMENT. Ali moja omiljena izjava od istog autora, koja je vešto isečena u potonjim emisijama je da je Srbija prehrambeno bezbedna. WTF? Čak se teško nalazi i na netu. Ali je dobro što smo u situaciji da izvozimo bezbednost.