Po nepisanom običaju ovih dana se šalju duhovite i satirične Božićne i Novogodišnje čestitke poznatim, slavnim, uticajnim, bogatim, javnim... likinjama i likovima.
Baš zato sam u prazničnom izdanju "Mućni glavom" odlučio da za Novu 2016. godinu uputim Novogodišnje i Božićne čestitke nepoznatim, neuticajnim, siromašnim i običnim ličnostima oba pola, širom naše lepe Srbije. Pa da krenemo!
Prvu čestitku sa lepim željama upućujem svima onima kojima je Elektrodistribucija "isekla struju", pa će praznike morati da dočekaju i provedu uz sveće! Kao
Prethodni deo: "Upoznavanje sa muzikom"
Ко се ових дана одлучио на грађанску непослушност и игнорисање покушаја да се из удобности фотеље освојене медијским манипулацијама одређује људско право на слободан избор дестинације за летовање, па тако непослушан отишао у Грчку сем мора, гироса и воде у флашама имао је прилику да се суочи и с причама о државном банкроту и реком људи која бежи на север. О овом другом феномену бих сада, феномену који постаје све видљивији и онима који протеклих нису ишли колима иили аутобусом за Паралију, сасвим је довољно отворити очи близу железничке станице у Београду.
Pokušavam da se setim ko mi je 1971. godine dao karte za Slet. I nikako ne mogu. Čak nema ni logike da sam ih uopšte dobio. Ja ne živim u svetu u kome takve pogodnosti cirkulišu. Tačnije, moja majka ne živi. Ne spadamo u onu grupu ogromne većine od 20 i nešto miliona stanovnika SFRJ koje je sistem korumpirao
U ova predrevolucionarna vremena ( a kad će revolucija - ne znamo) valjalo bi malo uvježbati i obnoviti repertoar borbenih kancona i jurišnih popjevki.
Ima tu neko vreme kako su se ploče utrendile. Objašnjenje koje nam nude sledbenici tog napora nije samo kvalitet zvuka, već i zahtev koji pred slušaoca postavlja gramofon: ploča se sluša cela.
Svakako da dobre ploče imaju izrazitog favorita širokih narodnih masa, ali najbolje ploče imaju tajne favorite, pesme koje se vole upravo zato što su se čule kroz slušanje celine, jer su dobile šansu, jer su bile deo jedinstvenog osećanja ili su ga stvarale. Recimo, u slučaju albuma Led Zeppelin IV svi znaju za Stairway to Heaven ili Black Dog, ali tek poneko ume da poštuje hipnotičku snagu The Battle of Evermore ili način kojim When the Levee Breaks najavljuje stvari koje će nas tek obarati sa nogu.
Ploče su imale strukturnu logiku. Sastavljene od dve strane, A i B, obično su se sadržavale desetak pesama, gde su obično prve bile brže a kasnije sporije. Ovo je krajnje uopštena stvar, bilo je ploča i sa samo jednom ili sa čak desetak pesmom po strani. U standardnom stanju, razpoznavali smo pesme po mestu na strani, recimo A2 je druga pesma na prvoj strani. Ozbiljniji slušaoci su se obično kleli u B3, dok su šminkeri kupovali ploče isključivo zbog A1 - recimo na ploči Bio sam naivan crnogorskog pevača Daniela A1 je bila Džuli, a B3 je bila Ti Si Moja Sretna Zvijezda. Koje se sećate? :)
Eto, raspisao sam se o pločama, a zapravo sam krenuo da pričam o The Astonishing, novom albumu mog ljubljenog progresivnog Dream Theatera. Hajde da odmah čujemo ulazni singl sa albuma, pesmu The Gift of Music, pa ćemo da bistrimo detalje.