Subota, 21. jun
Vrlo umiljato kučence. Mahalo je repićem i prišlo mi da ga pomazim. Pa je trčkaralo naokolo, pa mi se ponovo vraćalo.
Ja sam bio na radnom mestu, svirao sam.
Na kraju je kučence leglo ispod mene, ispred mojih nogu.
Ja sam stari "mačkar" i nikada nisam imao psa, međutim ovo je bila ljubav na prvi pogled, tako da sam svirao i kovao planove kako da malog transportujem do kuće.
Prekinuo sam svirku (žrtvovao sam poslednjih 2 sata posla), malo sam ga mazio, pa sakupio stvari. Pošto je na putu do kombija trebalo
Za svega oko pola sata počinje jedan epski sportski spektakl u najavi, duel između istinskog kralja šljake, osmostrukog šampiona Pariza Rafaela Nadala, i jedinog koji je na ovoj podlozi ikada bio u stanju da ga izazove (nekoliko puta i da pobedi) i kada je potpuno zdrav i spreman, našeg Novaka Đokovića.
Nadal je osvajao ovaj turnir rekordnih 8 puta, osvojivši ga čak i na debiju kao 18-godišnjak, i ima nestvarno dobar 65-1 skor gde je taj jedini poraz doživeo jedine sezone kada
Kaže tičica da Srbija željno iščekuje rezultate merenja.
Odmah posle izbora BPPV (Bivši Prvi Potpredsednik Vlade), tada još uvek samo KMV (Kandidat za Mandatara Vlade) pustio je glas da namerava da pravi vladu sa manjinama (Pastorovim Madžarima, poruku poslatu prilično jasno predstavnici Hrvata nisu primili zbog međusobnih svađa) i Tadićevim novodemokratama. Onda su krenula bunarenja, reakcije, podmetanja,
Da mi (zbog nečijeg glupog i neznalačkog tumačenja) ne bi obrisali pre-izborni blog, postaviću ga u nedelju u 20.01
(Ako ga napišem - nisam još.)
I, da znate, odlučio sam konačno za koga ću za glasam. Tačnije, bio sam odlučio još ranije da glasam kako nikad ne bih ... ali sam na kraju ipak promenio mišljenje.
Glasaću kako neću nikad više, časnareč!
Izborna kampanja po mnogo čemu podseća na udvaranje. Najpre se između više naroda, kao i između više devojaka, izabere jedan, za koji se misli da će se "primiti" baš na to i to udvaranje.
Izašao sam iz samoposluge i krenuo prečicom između solitera kroz mini park koji je istovremeno i parkiralište. Kroz zimzeleno bilje, ariš, smreka, šta li je, dopre do mene ženski glas: Jesi našo šta, kad bi se otrovo bila bi najsrećnija...! Trenutnomomentalno se ukopam u mestu i okrenem glavu! Žena pedesetih godina, sedi na klupi, pored nje kese iz Maxija i ceger, sela da se odmori. Glas joj je, dok je izgovarala one gnusne rečenice, u najmanju ruku bio ravnodušan a time i stravičniji!
Buve su, u seoskom delu mog detinjstva, bile locirane na dva punkta. Prvi je bio vazda nahereni stambeni objekat glavne prehrambene jedinice – svinjac, a drugi uvek čupavo i za lanac vezano siroto kuče kome je čuvakrućizam bio glavni zadatak. Doduše, ove sitne napasti su se ponekad pojavljivale i na drugim živim i pokretnim seoskim objektima, ali pomenuta dva mesta su bila njihove osvojene teritorije, koje je valjalo izbegavati u širokom krugu. Bar tako su nam govorili i zapovedali. Neslušanje ove imperativne preporuke vaspitačkog štaba odraslih je dovodilo do besomučnog večernjeg drapanja, i sićušnih crvenih tačkica. »Buve ih izele«, obično je konstatovala baba Dara i primenjivala na nama lek najšireg spektra – komovicu, za koju je poznato da leči sve od zauški do zanoktica. Pri čemu deci garantuje miran i čvrst san uljuljkan alkoholnim isparenjima.