Inflacija ideja, predloga, sugestija, obećanja o budućim predstavnicima naše Zakonodavne vlasti koji će svojim pregovorima da formiraju Izvršnu vlast posle juna 2012. godine. Samo, svi su zaboravili šta se zapravo zbilo 2000.
Taj motivacioni impuls koji je građane Srbije nagnao da svojim glasovima otvore predvorije demokratije u Srbiji, nisu bile programske koncepcije 18 stranaka koalicije DOS, već snažna želja za promenama koje su trebale da spreče definitivno posrnuće srpskog naroda i države.
Jednog vrelog i prašnjavog tropskog popodneva moj kubanski poznanik (recimo da se zove Hugo, imena ponekad pomažu da priča lakše teče) i ja prolazili smo kolima kroz Marianao, čija je 114. ulica, glavna saobraćajnica koja zapadni deo Havane povezuje sa aerodromom, još uvek bila sveže okrečena za Samit nesvrstanih, tog u svetu zaboravljenog i marginalizovanog pokreta koji još uvek zauzima vrlo važno mesto u kubanskoj spoljnoj politici. 114. ulica podsećala je na pozorišne kulise. Pošto su tuda prolazile gotovo sve delegacije Samita, sve oronule kuće u njoj sveže su okrečene u živopisne boje - zelene, žute, plave, sve zamislive. Naravno, čim se sa glavne ulice skrene, decenijama stari i ofucani, nekada beli malter, odvaljuje se sa onoga što je ostalo od zidova. I tu, ipak, ljudi stanuju.
Istorija São Paula mogla bi se sažeti kroz priču o nekoliko zgrada koje su obeležile grad u njegovim ključnim epohama. Conjunto Nacional, jedna od njih, ogromni stambeno-poslovno-trgovinski kompleks na ulici koja je i dalje simbol grada, Aveniji Paulista, danas nema ni približno onoliki značaj kakav je imao u godini svoje inauguracije, 1958. Te godine na vlasti bio je predsednik Brazila koga mnogi i dalje poistovećuju sa najvažnijim trenucima brazilske modernizacije u 20. veku i koga svi i danas popularno zovu JK (Žota Ka), a koji se zvao Juscelino Kubitschek.
Tih pedesetih godina izgledalo je kao da Brazil ide napred, u budućnost koja obećava razvoj i prosperitet. Nedugo posle inauguracije zgrade Conjunto Nacional sledila je jedna još mnogo veća, Brazilije kao glavnog grada. Naravno, kao što to obično biva, pogotovu u zemljama trećeg sveta, odmah zatim šezdesete su donele otrežnjenje u vidu vojne diktature, a JK otišao je, kao i mnogi brazilski intelektualci, u egzil. Ali to je duga priča.
Mijat Lakićević u novom blogu na Klikerima priča o izmenama Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Svima je jasno da je zakon promenjen zbog stranog kapitala. I u svakoj drugoj oblasti to uvaljivanje roga za sveću (zakona za pare) bi se tretiralo kao oportuno, ne i nužno loše ponašanje onih na vlasti.
U poljoprivredi stvari stoje malo drugačije. Uvek neke polemike.
Osovina po kojoj se ljudi dele je sasvim bazična i trivijalna. Svodi se na pitanje: prihvatamo ili ne prihvatamo strance da nam upravljaju prirodnim resursima? interesna
12. avgust je međunarodni Dan mladih. Mislim da tu činjenicu valja pomenuti ovde. O mladima sam, ne tako davno, već pisao jedan tekst, tako da će ovaj biti nešto kraći.
Mladi su verbalno uvek podržani od strane društva, odnosno pojedinaca, posebno ako ljude o tome pitate javno, u uličnim tv-anketama.. U praksi je priča, uglavnom, sasvim drugačija. Ne postoji istinski stav da mladima treba jedan malo aktivniji, iskreniji pristup - tako da se pomaci u ovoj oblasti dešavaju veoma sporo.
Mi smo indijanci ...
( poželjno pojačati tom prilikom slušanja ) ...
Otpad
Ne bih sad o ljudskom otpadu ma kako vi to shvatili. Ne bih ni o civilizacijskom otpadu jer ni to nije podložno definiciji. Pričam o stvarima koje smo upotrebili i više nam ne trebaju.
Razmišljam o tome – Šta je zapravo otpad?
Ljudska vrsta pokušava da koristi materijale koji traju duže vremena. U početku su to bile životinjske kosti. Jelenski rogovi, slonovske kljove.
Bakarne sekire i mačevi imale su svoju ulogu u istoriji dok nisu pronašli bronzu koja je tvrđa i delotvornija u ubijanju neprijatelja. Bronzano oružje odavno