Istorijska postavka u Arhivu Budimpešte
Subotičke gradske kuće, ova današnja i one bivše, tema su izložbe koju je u gradskom Arhivu Budimpešte priredio Istorijski arhiv grada sa severa Bačke
Moj saputnik ISAIJA, koga vam spomenuh pre nekoliko nedelja, nekako je uspeo da se otme i sada vas, dragi moji, ceka u zasedi, izmedju dve korice mog novog romana. Uzivajte, ali se ponekad i osvrnite. Svuda taj stigne...
(...) - Ах, да, родбина! - узвикно је говорник на сахранама Исаија Ускоковић, ударивши десном
Iz dobro obaveštenih izvora bliskih centrima moći danas nisam saznao - niti sam ekskluzivno jer to ide zajedno - da je, em u nedelju em na prvi april kad je obicaj da se ljudi sprdaju sa svim i svacim, konačno osnovana nova nacionalna avikompanija drzave Srbije.
bila juče posle podne s nekim važnim i lepim iz osjeka i taj me podsetio na jedan drugi grad... na dva zapravo... sasvim među sobom različita
jedan grad lep kao san, u tom (sada mi zaista deluje kao san) gradu jedna kuća, nekad moja, na vr' brda i s pogledom na krovove i more, iza kuće šuma, a šuma od borova. iza šume od borova groblje - a lepo. beli mermer i meštrovićev mauzolej nekakvim račićima - važnoj familiji (srpskoj, a važno li je?) dubrovačkoj
taj grad, taj san, to je moj cavtat. oko one kuće bašta, velika sa terasama oleandara i smokvi,
SLUČAJEVI ILI TRAGEDIJE MOJIH LJUBAVI (Jelena)
Dobar dan, (eh da je zaista bio dobar dan, gde bi mi samo kraj bio, ovako...!)
Ja sam Todorovic! Aleksandar Todorovic! Zapamtite to ime, i to prezime, ali ne zbog mene, nego radi vas - za svaki slucaj.
Gost autor: EU administracija
Da trčimo da glasamo za pobednika? Nije još kasno!
Srpska Nova Godina nikako nije bila na popisu mojih kulturoloških nasrtaja stvaranja brenda u konkurenciji Nišvila, pozorišnih i rok festivala, festivala klasike, umetničke kolonije otpadnog materijala, niti više stotina pojedinačnih dešavanja koje sam organizovao devedesetih godina - ničim opravdanim entuzijazmom.
Vreme je... čudno. I kao pojam, i kao pojava. Ono je avatar onog našeg nedomislenog i ujedno najšireg spektra stvarnosti.
Prisećam se proleća koje upravo teče. Proleća koje to nije. Zato ga se i prisećam, kao da je nešto bivše, iako još uvek traje. Siv, poluvlažan i težak jorgan gotovo svih dana je navučen odozgo, kroz poluloptastu ravan gde je trebalo da se nalazi ona prefinjena, tanka, plavičasta posteljica večnosti. Pod tim teškim sivim plaštom dani su se nekako nezdravo sjedinili i sabili u utisak da su se samo prividno izdešavali, i, posledično, u utisak da
Uopste nisam imao nameru da pisem o fudbalu….bar ne neko vreme…Ne bih svakako cekao otvaranje sledeceg Mundijala na Marakani u Riju, ali se ne bih bas ni oglasavao neko vreme…
Prvo, fudbala je bilo dosta ovog leta…kakvog takvog po kvalitetu, ali kolicinski sasvim dovoljno. Zatim manje vise je sve receno…a mnogima sam na blogu i dosadio (za sta me bas briga), pisuci o fudbalu i side stories oko istog dok Kosovo neumitno odlazi…dakle, prilicno sam nemoralnu poziciju zauzeo…al dobro…licni izbor…
Sve u svemu, verovatno bih se oglasio cim kompletna lepinja dobije
Novi i updateovani RSS feedovi: