Лепо се види – одговори Дон Кихот – да ниси упознат са пустоловинама: оно су дивови; а ако се бојиш, уклони се одатле и с раздаљине се моли, јер ући ћу у страшну и неједнаку битку са њима.
Последњих дана актуелна је реконструкција Владе, већина нас је изгледа прилично докона, па данима полемишемо ко ће бити нови министри. Неће нам ни нови ни стари министри очистити неочишћена дворишта, прочитати непрочитане књиге, средити несређене колегијалне односе...
U situaciji u kojoj imate školske psihologe koji su protiv inkluzije ("A što se, ako se već bavite školstvom, ne bavite problemom inkluzije? Jel' vi znate da nas teraju da u školu primamo i decu koja nikako ne mogu ići u školu?");
u situaciji u kojoj imate učiteljice koje đake prvake usmeno opisno ocenjuju sa: "Katastrofa!" i "Ništa to ne valja!", cepajući im listove iz sveske uz direktivu: "Piši ponovo!"
„...па слепило није прелазно, Није ни смрт, па на крају сви умремо.;-”
У полицама иза мог радног стола стоји књига
Петар Гудељ, На звезданим друмовима, читанка за VIII разред основне школе, седмо допуњено издање, Научна књига 1972 (прво издање одобрено 1966).
Занимљиве су ми овакве књиге, јер су нефилтрирани, објективни прозори у времена којих се не сећам (или једва мало, а и то често наопако).
Gost autor: Maca22
Zahtevi 10-ke za Srbiju:
1. dа studenti koji u tekućoj školskoj godini ostvаre 48 ESPB bodovа imаju prаvo dа se finаnsirаju nа teret budžetа Republike Srbije
2. sprovesti reevаluаciju opterećenjа studenаtа (definisаti institucionаlni okvir zа rešenje ovog problemа)
3. preciznije definisаti prаvo nа produženu godinu nа svim nivoimа studijа (dаti svаkom studentu koji se finаnsirа iz budžetа RS prаvo nа produženu godinu)
Blago zemlji koja ima političare koji imaju znanja, veštine, mudrosti i hrabrosti da u teška vremena donose teške odluke i iza njih stoje. Koji se ne ravnaju prema rejtinzima i naslovima nego prema uverenjima i principima.
Itakodalje, sve je jasno. Kome je jasno. Drugima verovatno nikada neće biti.
Zove me sestra pre neki dan sva u šoku, kaže - imali su roditeljski sastanak kakav do sad nikad nisu imali. Čitala im učiteljica na sastanku odlomke iz nekog "zakona". Otkad to na roditeljskim sastancima čitaju zakone, i kakav je to novi zakon, pita me.
Pojma ne znam, kažem, ne verujem da je zakon, mora biti da je nekakav podzakonski akt. Šta su čitali?
Pa, kaže sestra, nešto o ocenjivanju, o tome kako pismeni i kontrolni zadaci ne smeju biti više od dva puta nedeljno, kako deca na početku godine treba da se testiraju da im se vidi "startna pozicija", pa posle da im se prati napredak... i sve tako nešto čudno, što dosad nikad nije bilo.
Završim razgovor te odem na sajt Ministarstva prosvete, i tamo nađem Pravilnik o ocenjivanju učenika u osnovnom obrazovanju i vaspitanju,
Krenem da čitam, a uspomene samo naviru...
Ima jedna zemlja u kojoj učenici polaze u školu kasnije (napomena: sa 7 godina), imaju manji broj časova, uživaju u tromesečnom letnjem raspustu, provode manje vremena u školi dnevno, skoro uopšte nemaju domaće, a tek retko imaju kontrole zadatke.
Ima jedna zemlja u kojoj su nastavnici cenjeni profesionalci, brzo dobijaju stalan posao, retko se evaluiraju, primaju prosečnu platu, imaju jak sindikat.
Ima jedna zemlja u kojoj su škole skromno finansirane, razvijaju sopstveni nastavni plan i program, istražuju i usvajaju nove tehnologije, nemaju razliku u postignućima učenika i nijedno dete ne ostavljaju na cedilu.
Ta zemlja nalazi se u vrhu top liste svih zemalja sveta po skoro svim merilima.
Dobrodošli u Finsku.
Jedna od retkih tema u poslednje vreme koja nema veze s koronom ili sveprisutnim političarima jesu udžbenici koji su besplatno dostupni na sajtu Fondacije „Alek Kavčić“. Kavčić je inače bivši đak Matematičke gimnazije i profesor na Karnegi Melon univerzitetu u SAD, dok je cilj njegove fondacije obezbeđivanje besplatnih udžbenika za osnovce u Srbiji.
Prvi udžbenici okačeni na sajt su udžbenici za treći i sedmi razred u izdanju Zavoda za udžbenike.