Analizirajući posthumno Adolfa Hitlera, psihoanalitičari su pronašli brojne patološke crte njegove ličnosti: ekstremnu narcisoidnost, intenzivnu nekrofiliju, pukotine u percepciji i socijalnim kontaktima, a verovatno i prisustvo psihoze i šizofrenije. Uzgred, ustanovljeno je i da su Hitlerove seksualne želje bile voajerističke, analno sadističke prema inferiornom tipu žena i mazohističke prema tipu žena kojima se divio. Neki su tvrdili da je vođa Trećeg rajha bio homoseksualac. Smelu hipotezu da je Adolf Hitler bio žena, koliko je poznato, ipak, niko nije izneo. Međutim, poslednji nalazi pokazuju, da ni tu mogućnost ne treba isključiti.
Bolešljivi dečak je bio veoma radoznao i gotovo svaka reč koju bi izgovorio bila je pitanje: Zašto? Međutim, za razliku od druge dece njegovog uzrasta, on je tako vešto postavljao ta pitanja da je svoje roditelje brzo dovodio u poziciju da ne znaju odgovor. Isto je bilo i sa njegovim nastavnicima. Već u desetoj godini Herr Warum, a to je nadimak koji mu je dala majka, studira matematiku, veronauku i kalsične jezike, a već u dvadeset i petoj godini brani doktorat iz matematike.
Nekako na jesen većina porodica u Srbiji se prihvata posla oko strateških projekata (strategic project management) poznatijih jednostavno kao zimnica. A i strateški su onoliko koliko je krajnji rezultat projekta zimnica neophodan porodici (Project Management for Eating). Neki put se udruže porodice ili prijatelji, pa se to naziva izbor strateškog partnera i planski se utanačava zajednički nastup (Colaboration Challenge). Ima tu, nije da nije, i razvrgavanja ranijih godina sklopljenih porodičnih ili rođačkih preduzeća, a sve zbog ovih ili onih razloga (Creative Destruction).
Kao što znate, nije mi običaj da pišem prečesto blogove - ali još jedna vest mi je privukla pažnju i mislio sam da bi bilo korisno da je podelim sa vama.
Gde je čije kreativno srce, i gde je čije srce kreativne pažnje verovatno nije lako odgovoriti ni samom pojedincu. Odsustvo svake kohezije po ovom pitanju, kako nam pojedinačni životi teku, samo nam, prosečnom pojedincu, obogaćuje život.
Ko-kreacija onda donosi još jednu, i najčešće još lepšu dimenziju.
Kad nam jednog dana algoritmi u procesu kreiranja otmu ono što sad imamo mi ćemo kreirati nove algoritme, ili novo okruženje za kreiranje.
A ako bi nam jednog dana prestali otimati (a ko su oni, sudbina!?) verovatno bi nam i ugasili plamen koji su zapalili još davni preci, kao što je obilje što su onomad donela neka ostrva u Tihom Okeanu posle više od hiljadu godina ugasilo plamen koji je goreo u onima koji su ta ostrva prvi pronašli, najbolji i najhrabriji na putu od nekoliko hiljada kilometara.
Pozabaviću se, zato, udžbenicima za posmatranje ptica, tj. ilustrovanim priručnicima za prepoznavanje vrsta, odnosno tzv. 'ključevima'. Jedan ključ je već preveden na srpski (Heinzel, Fitter & Parslow), a njegovo izdavanje zastalo kod para, ili nedostatka istih, evo ovaj…
Po ključu, kako je išlo nekad, mi smo dobili Muzej Nikole Tesle, Zagreb je dobio Muzej nauke i tehnike. Tek pre 20 godina, 6. oktobra 1989. godine, na inicijativu akademika Aleksandra Despića, Beograd i Srbija dobili su Muzej nauke i tehnike. Muzej nije nastao na osnovu postojeće zbirke, već je počeo sa 0, i rečima nula, eksponata. Radom kustosa, zahvaljući poklonima, Muzej je tokom