Nisam ljubitelj fitnesa.
Fitnesa kao pokreta, ne fitnesa kao stanja organizma koje podrazumeva dobro zdravlje. Iako u svojoj osnovi ima baš tu odrednicu; poboljšanje opšteg stanja organizma koje omogućava veći radni učinak svakome u svojoj profesiji, fitnes se u mnogim svojim pojavnim oblicima izmetnuo u nešto što je postalo samo sebi cilj. Vežbanje radi vežbanja. Vežbanje radi ispunjavanja određenih zadataka vežbe, ne potrebe za unapređenjem telesnog statusa.
Svako živo biće koje se kreće, bilo da je lovac ili plen, bilo da se igra, rekreira ili takmiči, ima potrebu da ubrzava svoje kretanje. Kod životinja koje se kreću po zemlji, na nogama, to brže kretanje zovemo trčanjem, a u stvari predstavlja veću frekvenciju koraka u jedinici vremena. Za razliku od hodanja, ima fazu gde se telo u jednom trenutku nalazu u vazduhu; u bespotpornoj fazi, u fazi leta.
Po svemu sudeći pomeranju kazaljki na satu (bar u Evropi) je odzvonilo. Evropska Komisija će predložiti ukidanje tzv. DST (Daylight Saving Time) sistema tako da se više neće, dva puta godišnje, pomerati kazaljke na satovima. Medjutim, neće se jednostavno samo ukinuti "letnje" računanje vremena, nego su organizovali anketu gde su gradjane pitali šta oni žele ... tj. koje računanje da zadrže.
Lično smatram da je to malo tupavo pitanje, tj. uvodjenjem globalnih vremenskih zona, definisane su širine zona i vremenske razlike zavisno od rastojanja u odnosu na osnovni meridijan. Po tom sistemu "zimsko" računanje je ono pravo. "Letnje" je bila caka za povećanje ekonomskih efekata (koja je pokazala prilično slabe efekte). Na svu tu suludost "birokrata iz Brisela" se naravno nadovezala i naša poslovična borba za "večito leto" tj. arlaukanje kako smo mi u pogrešnoj vremenskoj zoni koju smo uveli zbog "mrske" SFRJ.
Koliko god da neki ljudi više voleli letnje računanje vremena (pa "lobiraju" da mi predjemo u vremensku zonu u kojoj je Grčka) mi zapravo jesmo u pravoj vremenskoj zoni.
Zadnjih je godinu dana pokazalo, između ostalog, i koliko je trnovit istraživački put od nastanka problema do njegovog rešenja. Ogromne količine novca, opreme i ljudi uloženi su u nalaženje kovid vakcine, gde je posebno interesantno da je ne samo jedna, već više različitih ekipa došlo do uspešnog rezultata. Sve to ukazuje koliko je nauka bitna, i koliko život, ne samo kada je zdravlje u pitanju, zavisi i od ne baš tako ni velikog broja naučnika i istraživača.
Već se puno puta ovih godina dešavao smak sveta. Evo, ponovo se proriče, priziva, ukrašava se novim detaljima... Više od polovine mog komšiluka za to zna već danima. Ja saznadoh tek jutros, u kratkom druženju s njima, uz kafu bez ratluka, ali sa znamenitim rečima. Saznadoh, i to samo u nekim šturim fragmentima. Na časak, uprkos mom hroničnom, melanholično-spokojnom poimanju sveta, ne beše mi svejedno. Pogledah upitno, u komšijske oči, kao u staklencad u kojima se čas muti,
Ime mesta za ovu priču, kao ni ime gorepomenutog hotela, nije važno. Hotel se nalazi negde a do tamo se stiže nekim makadamima, oznaka nema, tako da je neminovno (to kad prođe više od 5 dana) zapitati se da li mesto zaista postoji ili ste upali u neku daleko bilo dimenziju. Upali ste u daleko bilo dimenziju, shvatićete negde oko 6. dana - kako je i red jer 6 je brojka simbolična i sasvim prikladna za shvatiti te stvari oko daleko bilo dimenzije. Kad to shvatite - razloga za brigu više nema.
Hotel je izvanredan, ne može da se kaže. Istina, ako vam se izvoljeva
Od 22 Maja ove godine, krediti (tačnije personal credit) nisu više privilegija onih koji uredno izvršavaju svoje finansijske obaveze prema poveriocima – bankama u SAD i Kanadi, već pravo svakog pojedinca kome ta finansijska usluga zatreba ili je shodno njegovim potrebama neophodna.
Banke su dobile razuman rok od devet meseci da usklade svoje poslovanje sa klijentima prema ovim novim pravilima:
Gde ce sve ovo da se chuva? Ovo shto mi pishemo na blogu, ovo shto je po internetu? Ko ce to da organizuje kako bi mi to nashli nakon 5, 10, 50 godina? Dali ce sve da se sachuva? Svaka biblioteka koja ima mogucnost baca svoja shtampana izdanja i prebacuje se na online izdanja. Gde ide ovaj digitalni svet? Dal ce nam ostati neshto opipljivo za buducnost iz ovoga veka ili ce sve da bude negde na nekom serveru za koji nemamo pojma gde se nalazi?
Pogledajte ovaj video koji je napravio Michael Wesch sa Kansas State University.