Evo u predvečerije izborne tišine, za one koji znaju da slušaju.
Da li želimo da saznamo kraj, kao vremensku odrednicu? Da li iko zna kako kraj izgleda, kad započinje, kada se završava, i da li kraj ima svoj kraj? Zašto toliko težimo kraju, da se nešta završi, okonča, kada i ne znamo kako to izgleda, da li ima miris, boju, oblik…? Najnoviji roman Lazara Karanovića, “Lazare, iziđi napolje“ teži da nam da odgovor, ali ga ne nalazimo jer se krije u nama, a teško je prodreti u sopostvenost.
Ipak, on nas dovodi sasvim blizu, uz pomoć vetra, kerova, džordževa(pacova)…koji su u bliskoj, rodbinskoj vezi. Vetar je stalno prisutan. Čovek ga ne priznaje dok ne zaduva, dok ga ne oseti kao prepreku, onda pokušava da mu se suprotstavi, shvatajući da je nemoćan on u njemu traži utočište.
Ovo nije klasičan kontrablog Aleksambrosu. Jeste potpuno drugačije viđenje i sigurno ga ne bih ovdje objavio da nije njegova teksta.
Radi se o tekstu koji sam prije mjesec dana objavio u zagrebačkom nedeljniku "Novosti" a tiče se skandalozne situacije koju je na Sandžaku priredila naša partokratska vlast sprečavajući muftiju Zukorlića da formira Bošnjačko nacionalno vijeće.
VATRU I POŽAR NE POMINJATI BEZ OBZIRA NA NEPRAVDU
Muftija sandžački, Muamer Zukorlić puni ovoga ljeta političke
VENERA U DEVICI KONJUKCIJA JUPITER U DEVICI - ZADOVOLJSTVO U PRAKTIČNOSTI, HEDONIZMU I PERFEKCIONIZMU!
Venera simbolizuje uživanje, zadovoljstvo, novac i odnose, trenutno se nalazi u znaku Device, i biće u konjukciji sa Jupiterom u Devici koji simbolizuje ekspanziju, verovanje, filozofiju, radost, duhovitost, i donošenje odluka.
U gradu se nekoliko nedelja odvija jedno tiho čudo. Sveobuhvatno, nemoguće za ignorisati, neverovatno (što nije čudno, ipak je čudo u pitanju), i nije baš ni tiho jer ptice pevaju kao da su pijani srednjoškolci na raspustu, plus srednjoškolci i druga školska deca jesu na raspustu i nadam se da ne piju, ni dok su na raspustu ni inače, i stanje stvari je da je čudo napravilo haos sa manje ili više buke i - nikom ništa.
Draga Ketrin,
Nema potrebe da žalite, nismo mi za žaljenje, mi smo za motku. Gladni, žedni, bosi, goli, a azdisali.
Živi klani nedoklani, nedosoljeni, nedopečeni – ali nam očigledno nije dovoljno. Ne treba nama Evropa, mi ćemo naše studente da šaljemo na Kosovo, Tači, ionako, planira da reformiše obrazovanje, pa je konačno red da i na Svetu našu zemlju kroče umni ljudi, pošto je godinama bila kaznena ekspedicija – srpski Sibir – ako si bio ološ, lopov, zabušant – znalo se, Kosovo ti ne gine. Dok zaostali narodi svoje svete zemlje brane znanjem, mi smo naše Sveto Kosovo branili neznanjem. Godinama smo degradirali Univerzite u Prištini, jer mi inače imamo brojne druge prestižne univerzitete, pa jedan manje-više nije bio bitan.
porcelan
Kutije su pohranile ceo jedan život. Ostala je još grnčarija. Razmišlja da ne pakuje lomljive stvari, iako je ploče već spakovao. Kada sve nečujno popuca, ovde će slepci iz publike makar imati istinski audio.