(Foto-reportaža)
Još uvek ne mogu biciklom, ali zato mogu peške: pridružila sam se Treking uniji Kirgistana i sa pedesetak drugih ljubitelja pešačenja u prirodi krenula na jednodnevni izlet do jezera Kolj-tor, koje se nalazi na 2733 mnv, na severu Tianšan masiva.
Video sam jednom, dva pesnika sa po tri imena kako na četiri prevrnuta holandezera, petkom uveče prodaju šestougaone šablone za crtanje sedam sekretara SKOJ-a. Valjda je to kako ih vide pčele-ubice. Imali su lica osmog putnika, devet i po nedelja pre kraja bombardovanja. Deset minuta kasnije srećem komšiju koji nosi kaubojski šešir od kako se vratio iz Teksasa, pantalone, košulju i jaknu takođe od teksasa. Da je noć jurio bi slepe miševe.
Zidovi su se krunili pod naletom vetra i kiše, opiljci su padali po sedištima autobusa. U podu je bilo nekoliko rupa, ali je na najvećoj nedostajao poklopac. Vlaga koja je mirisala na urin pacova uvlačila se u unutrašnjost osakaćenog vozila. U šaragama je treperila sveća.
…zidovi valjda... zatvaraju se... pogoršana bolest... prevazilazeći tokove svesti…
Ruka je gubila kontrolu nad olovkom koja je skliznula niz list papira. Pacov koji je uspeo da se popne na vrh rupe provirio je unutra. Vetar je oborio neke šipke koje su bile naslonjene na autobus. Metalni zvuk kršenja uplašio je glodara i on je pao nazad u rupu. Ruka se trgla iz sna. Napipavala je gde je olovka.
Vest da su Svilen konac, Kad ja pođoh na Bembašu i Kad si bila mala, Mare u Medjunarodnom sudu za ratne zlocine u Hagu na jučerašnjem prolećnom koncertu horski pevali sudije, tužioci, branioci i ostali službenici - me je oborila s nogu. Elem, dva orkestra i hor izveli su tradicionalne melodije iz bivše Jugoslavije, pretpostavljam za optuženike i zaposlene, jer vest je štura, samo se kaže da je to treći po redu koncert u Tribunalu, da su u orkestru i horu svirali i pevali sudije, tužioci, branioci i službenici Tribunala iz mnogih zemalja, te da su im
Izašao je probni, digitalni otisak, a do kraja sledeće nedelje izlazi ceo tiraž iz štampe.
Na 297 stranica, od čega je pola tekst, a pola foto-reportaža sa preko 300 fotografija...
Tri dana i tri noći more i nebo bili su spojeni u ludom zanosu, zaslepljeni sevovima munja i zaglušeni parajućom lomljavom gromova. Talasi su se uzdizali dodirujući vrhovima otežale oblake, lomili se, prosipajući belu penu ispred sebe, pa ponovo spajali u moćne vodene planine, da bi se konačno svom silinom obrušili na peščani sprud.
Imao sam pitomu lisicu, ali ju je pijani komšija prosto ubio
komšija, od preko puta, govorio je svojoj majci da će je otpratiti na Orlovaču
a onda je njegova vilica prva osvanula na banderi
pisalo je, između ostalog, ožalošćena majka Ružica