1. april 2020.
U Čileu još uvek nije proglašena zabrana kretanja. Ipak, pitala sam vlasnicu stana u kome sam, a potom i lokalnog žandarma kog znam preko Ane da li misle da je uredu ako odem do Nacionalnog parka. Znam da su svi nacionalni parkovi zatvoreni, ali sam se ponadala da ću možda ipak moći da prošetam oko nekog jezerca ili da se popnem na neki od vrhova, koji nisu u sastavu NP. Smetnula sam sa uma da je u Patagoniji doslovno sve privatizovano i ograđeno, te da je skoro nemoguće naći neku skrajnutu stazu koja će vas odvesti na planinu ili kojom možete
Ne podnosim kako neodgovorni i nelustrirani političari formata Vučića i Dačića pokušavaju da slome
Već sam pisao o različitim aspektima "funkcionalnog treninga" i njegovim pojavnim oblicima, od krosfita do pilatesa, joge i zbirki važbi kojima se taj "prefiks" dodeljuje iz marketinških razloga. "Funkcionalni trening" je previše primamljiv "artikal" da ne bi bio uvršten u jelovnik standardne teretane, a njegovi konzumanti ionako ne znaju ništa osim da treba da boli celo telo posle treninga i da
Autobus na naftu boje hepatitisa, ce
uskoro odlazi za Surčin
ponekad se pokašto i kurčim, bre
i teatralan sam, veličanstveno
izgledam kao onaj Turčin
glavom i bradom otpučim komad Zida plača
nekada su reči bile ubojitije od mača
a danas su pitome kao kakva mačka
pišem pišom redove kojima ne treba ni tačka
drogiranje je bolje u društvu
Ima li šta logičnije nego da nabaviš dosta psihoaktivnih supstanci onog dana kada si dao otkaz? Znam sebe, slab sam. Malo esida, pečurka ili dve i ket trave. Zvuči kao veganska salata. Prestao sam da jedem sisare. Ništa od astralnog putovanja. Osećao sam se kao da me je neko prebio i da sam se pri tom još upišao u gaće od batina.
20. april
Iako trenutno ne putujem, blogovi i dalje izlaze, samo otprilike na dve nedelje. U najnovijem blogu pričam o tome zašto sam odustala od preseljenja i kako provodim vreme u izolaciji, a tu je i nastavak priče o bezimenom psu koji mi je postao prijatelj.
Odlomak:
"U Patagoniji ima mnogo lutalica. Mogu se videti ispred ulaza u prodavnice i zgrade, gde mirno leže, čekajući da ih neko nahrani. I ljudi im zaista donose hranu, brinući se i o tome da im podmetnu kartonske kutije kad je hladno ili kišovito. Stoga su sve te lutalice dobro uhranjene. Nikada nisam
edit: Kukanje, čemu? (Vietato lamentarsi)
Kako dosadna šema. Prozirna. Otužna. Sa izjavama insdajdera, plaćenih zabijača klinova, ... Eto, šema koja je od kraja 80-ih godina toliko puta ponavljana. Bruje naslovi žute i hiperžute štampe, elektronskih medija, ... Veliko raspoloženje međ njima, "medijima" ovih dana. Konačno, ironijo naša, po prvi put valjda za ovih nekoliko godina, čujemo poneku izjavu koja nije potekla od predstavnika režima, već iz stranke koja je stožer stvaranja demokratske Srbije. Nikada ovih godina na medijima nismo od njih čuli izjave o situaciji u državi, ili, skorije, o razlozima građanskih