Na Đurđevdan 2005. godine, prešao sam Albansku granicu na prelazu Morina. Sam. Peške. Noć pre proveo sam u Manastiru Svetih Arhangela, što je bilo izuzetno duhovno iskustvo, pogotovo jutrenje na koje je došlo troje od šačice preostalih Srba iz Prizrena da osvešte slavski kolač, a onda na kratko obišao Goransku proslavu u brdima iznad Prizrena.
Evo me opet, šest mjeseci poslije porođaja lola. Za one brojne koji ne znaju o čemu se radi, u pitanju je društvena mreza lol - www.lol.rs, a porođaj je opisan u prethodnom blogu http://blog.b92.net/text/20152/Rodio-se-lol-doo/. lol, ukratko rečeno, povezuje ljude prema interesovanjima, spajajući one koji vole iste stvari. Napravio ga je Inbox, firma iz Beograda, lokalna ideja i realizacija.
Beba (ljudska :-) za šest mjeseci već počinje da jede ozbiljniju hranu, prepoznaje mnogo toga, već pokazuje karakter i stav. lol je, da budem iskren (a moram jer sam to obećao kad sam počeo da pišem o tome na blogu) malo, hmmm, sporiji u razvoju...
"Ако вам је стало до ваше шуме, немојте губити енергију покушавајући да уздигнете старо одумируће дрво, већ помозите да млада стабла здраво расту", каже кинеска пословица.
Економија је као шума. Много је продуктивније обезбедити да настају млада, здрава предузећа у којима се отварају нова радна места него уз велике трошкове покушавати са спасавањем фирми које одумиру.
Наравно, емотивно је увек веома тешко преболети када се неко божанствено, старо дрво сручи на земљу.
Posmatrajući kao Francuz sadašnju ekonomsku situaciju u Srbiji, setio sam se francuske istorije iz 1917. godine, najgoreg trenutka Prvog svetskog rata. Situacija je bila dramatična, činilo se da ništa što elita učini ne popravlja stvari, stanovništvo nije videlo svetlo na kraju tunela. Kako se Francuska izvukla iz tih nezgoda?
Iz teških izazova izrodilo se „sveto jedinstvo" (L'union sacrée) - sloga svih delova društva oko ključnih ciljeva i dogovor da će svako morati nešto da žrtvuje i da će male (a ponekad i velike) političke razlike morati da
Сви знамо да Србија пролази кроз тежак период. Очекује се да привредни раст буде негативан у 2012. и, у најбољем случају, релативно низак у 2013. Незапосленост је опет на преко 25 одсто. Јавни дуг ускоро може доћи на границу високог ризика од 60 одсто друштвеног производа, а још није јасно како ће се обезбедити преокрет који може донети наду и побудити нешто оптимизма.
Жена и ја смо протеклог викенда били два дана у Гучи и било нам је баш забавно. Ви Срби кад се намерачите заиста умете да организујете предивну журку! Кад смо вратили у Београд били смо још увек задивљени вашим гостопримством и везаношћу за своје корене као и са чињеницом да смо успели да преживимо тоне изврсне и укусне хране, стотине литара пива, гужву и музику која је свирала целе ноћи. И још смо после свега били прилично живахни. Једва чекамо следећи август и нову посету овом фестивалу.
Kad malo bolje razmislite, malo je poslova na koje čovek može da bude ponosan kao što je taj da bude "državni službenik". Na žalost, mnoge birokrate se ne ponašaju kao da su svesni da su oni tu da služe građanima, koji - izgleda da birokrate to često zaboravljaju - izdvajaju pare za njihove plate.
Nedavno sam se vratio sa putovanja po Srbiji prilično depresivan. Video sam ljude na terenu koji se veoma trude da donacija Svetske banke za razvoj jednog veoma siromašnog kraja da najbolje rezultate. Između njih i nekih ljudi koji sebe nazivaju "državnim službenicima" u Beogradu kao da ne postoji nikakva veza. Ovi drugi kao da misle da je njihova dužnost da zagorčaju život ovim prvim koliko god to mogu tako što pred njih postavljaju razne neopravdane i, ako mogu da primetim, glupe birokratske barijere.
Naslov, verujem, zvuči intrigantno. No, radi se os sasvim konkretnoj stvari. Ljudi pobrojani u naslovu ili njihove porodice bili su pre drugog svettskog rata, 1941. godine, akcionari Srpske banke u Zagrebu.
Pored Tesle, Andrića, Meštrovića i porodice Izetbegović, akcionari te banke bili su Mihailo Pupin,Jovan Jovanović Zmaj, Simo Matavulj, Vlaho Bukovac, Isidora Sekulić, Stevan Sremac, Laza Kostić i mnogi drugi pojedinci i njihove porodice.
Banka je imala 6.700 deoničara, koji su posedovali 570.000 deonica. Niko nije imao više od 12.000 deonica dok je većina akcionara imala oko 20. Danas je teško kazati koliko je banka vredela, ali ima eksperata koji tvrde da vrednost nije manja od 200 miliona dolara, bez toga da se računa njeno učešće u "Trepči".
I dok mi, o svom jadu zabavljeni, pokušavamo da gledajući u bob i tumačeći tikove i grimase novoizabranih i odlazećih ne bismo li pronikli u tminu sutrašnjeg dana - svet se sadašnošću i budućnošću bavi ozbiljno, temeljno, sistematski.
Na primer - Barclays bank. I ne samo ona. I druge najveće svetske banke, a bogami i vlade.