Lokalni izbori u tri opštine u Srbiji i pored pozamašne kampanje, akcije i mobilizacije svih stranačkih resursa i značaja koji im je dat, pokazali su da se politička klasa zgadila građanima Srbije. Korupcija, tajkunizacija Srbije, organizovani kriminal, sve to spleteno kao creva, pokazali su da Srbija, njeno biračko telo, njeni građani ovo neće. Nisam siguran da znaju šta hoće, ali je potpuno jasna poruka koju su poslali a koja bi mogla glasiti - " gospodo, mi ovo nećemo". Pokazali su građani, ne samo"žuti", nego "crveni" karton nosiocima društvene, ekonomske, političke i svake druge moći.Vadiće se oni na razne stvari..te, lokalni izbori, te bilo vruće, te ljudi otišli na godišnji.....biće tu najneverovatnijih izgovora. Al, 30 posto izašlih, bruka je za ukupnu političku klasu. I to nema nikakve veze sa SEKOM kako pokušavaju da nam sugerišu, onako izokola. Kao, kriva SEKA...
Ovo sam, a šta da vam kažem prijatelji, očekivao. Da se drugačije dogodilo za mene bi bilo veliko iznenađenje. Napisao sam pre mesec dana kako verovatno neću izaći na te izbore. Rekao sam i razloge zbog kojih sam mislio da neću. Jutros su mojih dvoje punoletne dece ( svoji su ljudi) i njihova majka, dok smo pili kafu, insistirali da odemo, porodično, pre ručka, i glasamo. Imali su argumente "tipa" da nije pošteno ostaviti na "cedilu" stranku i odbor u čijem smo osnivanju zajedno učestovali, pominjali neke drage i dobre ljude što su kandidati, i ugurali me u Vladino auto kako bih otišao do birališta. Išli su i oni, naravo. I zaokružili smo porodično broj tri. Dok sam držao listić i olovku, ćerka me je brižljivo nadgledala da ne učinim neku " sabotažu".Nema bića u prirodi kome bih to dozvolio, ali eto, ona je taj čas to bila u moći.Bila je kontrolor moje volje, mada me nije bilo teško neterati. Priznajem, što je, naknadno dok sam mu ja pričao detalje, moj brat Nikola ispravno okarakterisao rečenicom " Teško li je ribu u vodu naćerati".
E, sad. Za sve ovo bi mi lako. Ja rekao da ću možda apstinirati, ali ipak nisam. Okolnosti pod kojim jesam glasao i nisam apstinirao znate. I ne dade mi đavo mira. Negde oko 21 čas svratim u opštiski odbor LDP na Voždovcu. Tamo puno dragih ljudi. Stigli prvi rezultati.. Tu su prijtelji i iz drugih gradskih odbora. Najbrojniji Zvezdarci. Vule, Peđa, ma pola odbora.Ljudi istinski opredeljeni da se Srbija menja. Zabrinuti. I svi znamo da smo prošli loše.Znamo iz raznih razloga. Najpre, izlaznost. Samo 32 posto. Zlokoban reper. Tu je moj prijatelj Blaža, jedini koji se pored mene u voždovačkom odboru DS-a javno bunio na zahtev da podržimo Borisa Tadića kad je onomad trebalo da on nosi listu umesto Živkovića.Blaža je iz Bosne rodom, prošo je sav pakao devedesetih i ima izoštren osećaj za"službe". Gurnuo me je, tom prilikom laktom, sedeli smo jedan dso drugoga i rekao jednostavnim, meni razumljivim jezikom - " Zemo, bog te jebo, pa na odbor su došli svi aktivisti UDBE i KOS-a na opštini. Ovi ljudi do sada nikad nisu dolazili.Oklen ovo.Pogledaj čoče kud upiru. Viš šta pričaju.Znači, taj Tadić je njihov favorit. Ja ođe živim duže od tebe i znam ko je ko. Es ti ove ljude do sada viđo u odboru".
- Nisam, brate...
- Pa šta misliš zašto su danas došli..
- Što i ti...
- E, onda da idemo, nemamo mi tu šta raditi..
I tako smo dobri Blažo i ja, a Blažo je redak spoj pameti, hrabrosti i snage, koji uz malo napora prstima stisne metalni novčić i savije ga kao da je od testa, ali usput dok savija taj novčić i seriju drugih ako mu se dodaju, može recitovati čitavu zbirku pesamna Dučića, Ćopića ili Miljkovića, napustili taj skup i "sahranili" u svojoj političkoj percepciji DS kao političku snagu koja nas može izvesti iz pakla u koji smo uvedeni devedesetih. Zaključili smo tada, te davne dvehiljade i treće, pred zimu, i pred izbore na kojima će pobediti Koštunica, da je DS takav kakvim ga spremaju i pakuju, zapravo nova varijanta politike onih krugova što napraviše Miloševića, Šešlja, Koštunicu, a evo baš sada u to kolo uvlače i DS kome će na čelo instalirati Tadića.
- Aferim zemo, reče mi tada dobri Blažo - znao sam da ćeš ti ovo razumjeti..
- I ja sam znao da češ ti...rekoh mu dok smo ispijali drugo pivo kod Kalenića...
Džaba je naš drug Staja, dobar čovek i vrhunski stručnjak za zmijske otrove, definitivno najveći poznavoc zmija i zmijskih otrova i protuotrova u Srbiji, pokušavao kasnije da nas "opameti" i vrati nazad.
- Znaš, bolan sve o zmijama i otrovima, ali ne znaš o sivoj političkoj zoni ništa. Ništa ti tamo nisi vidio i blago tebi, tvoje se carstvo nebesko - govorio mu je Blažo, direktno u glavu.
Jedino je Mile taksista, sa adresom u Kumodraškoj, kog su kao dete doveli u Beograd, rodom sa Rudnika, iz okolice Gornjeg Milanovca, čovek u ozbiljnim godinama, bistar kao potok, ali surovo realan, kapirao o čemu se radi i to slobodno interpretirao. Ono što smo Blaža i ja pričali, tiho je podržao, ali imao je logična pitanje, u kafani, narano, a ne na "odboru"...Izašao je on desetak minuta iza nas, znao gde će nas naći, pokazao "njima" da nije baš kao mi, a "nama" da je ipak naš darug i da se solidareše. Naručivši turu, Mile nas je svojim ležernim tonom kalkulišući tu i svoj porodični šumadijski državotvorni bekgraund, pitao vrlo zaiteresovano:
- Dobro, a šta će biti kad odete...mislim, hoćete li vi napraviti nešto i šta će značiti to što vi napravite. Koliko će "cigli" i " crepova" u Srbiji biti pomereno..Može li iz toga "ništa" nastati "nešto"..
Ja sam ćutao, svestan naše nemoći, ali je Blaža bio uzbuđen i baš nekako direktno odlučan..
- Onoliko će "cigla i crepova" biti zamjenjeno koliko budemo imali ruku...Ovi što si sa njima ostao kad smo mi izašli, farbaće sve, a mjenjati, moj Mile neće ništa. Pa eto, farbaj sa njima...Ja želim reći da neću kako bih šutra sam sebe više poštova...Nikada moj Mile nije bilo da nešto ne nasatane ako nužda naćera. Ja danas vidim da ovo ne valja...ti vjerovatno isto vidiš, mnogi ljudi će tek vidjeti...Kadih dovoljno vidi tad ćemoi o "ciglama i crepovima"..
- Ne znaš ti Srbiju brale...
- Jebiga, taj me izgovor uništi - skoro besno reče Blaža..
- De, de...ne ljuti se...pitam samo, a vidio sam šta i ti...
- Dobro, znao sam ja da ćeš ti vidjeti....nemamo mi tu ništa osim pravo da ne pristanemo.Oprosti. Nego vidiš li ti šta je ovo...
- Vidim, priznao je Mile...
E, dakle, dobri Blaža i ja se srećemo u odboru LDP-a, danas, nakon dužega vremena. Žali mi se Blaža da su pristigli rezultati loši.
- Pa jesi li ti očekivao bolje..pitam ga..
- Nisam, ali neđe u potaji jesam...
- A ćime smo zaslužili bolje rezultate, opet ja otrovno pitam..
- Pa jesmo, bolji smo od drugih, vajka se Blaža - Evo, recimo u Skupštini naši dobro nastupaju..
- Aha, u Skupštini...nego nisu ovo izbori za Skupštinu Srbije nego su lokalni...Zemljište, placevi grad, mućke, a mi u vlasti. I podržavamo ove što DS radi. Kažemo, oni su super. Kažemo oni su Evropa, budućnost, oni su ti sa kojima možemo u progres, Šengen, Evropa.Oni isti, moj Blažo zbog kojih smo se mi podigli sa onoga skupa i otišli u Kalenić..Da .Sećaš li se..
- Sećam...jebi ga..
- E, kad se sećaš šta se onda čudiš....Ni Mile se nije čudio, nego je pitao - šta dalje..
- Ali..
- Nema, ali...naši birači nisu ovce...evo, imamo za više od duplo manje glasova nego pre godinu dana...Ljudi se sa pravom pitaju što smo odlazili iz DS-a ako mislimo da su oni OK...I kaznili su nas. Kaznili su i DS, ali oni to neće priznati. Evo, seti se. Nikada manje glasova na Voždovcu DS nije ima. Čak ni onda kad su Mićuna isturili za predsedničkoga kandidata. Ni ja danas ne bih izašao da me deca ne nateraše...
- Dobro, brate, što si tako nemilosrdan...Iste stvari su me morile, ali nisam hteo da ih izgovorim..Nego znaš li kakvi smo u Zemunu..tamo mora da smo zaglibili potpuno.
- Nikavi, isto smo više nego duplo slabiji...Na skoro duplo manji procenat izlaznoszi, manji procenat...Prošli put nismo prešli cenzus, a sada nismo dohvatili ni četri posto....Kazna...nisu naši birači ovce pa da glasaju zato što smo na listi. Glasali su za nas kad su prepoznali alternativu. Sada vide da nismo alternativa, nego nekakav pomnoćni stub Tadiću i Đilasu. Ostali su kući, a izašlo ono tvrdoga jezgra. Neće da budemo Tadiću ono što su mu socijalisti. Evo, oni su sve svoje izveli. Sa manje glasova nego prošle godine, oni imaju duplo veći procenat..Razumeš ti to..
- Razume na žalost....i spremam se da ovim našima saspem sve po spisku...reče Blaža nervozuno stežući pesnicu, dogradi rusak krupnom ručerdom i ode...I ja sam otišao, šta sam drugo mogao..Zapravo, kući me je dovezao Uroš, besan kao Blaža, kao i ja, ali sa pokeraški hladnim licem. Dok smo se rastajali, pre nego što je rekao "laku noć", reče mi..
- Šta misliš, hoćemo li morati praviti opet neku alternativu? Prosto, da se u nešto veruje. Pa da je manje od zrna bibera.
- Nek prenoći, jutro je pametnije od večeri - bilo je sve što sam mogao kazati.