Šta nije uredu sa mojim detetom?
Počela sam da se pitam negde oko njegovog drugog rođendana.Ne znam kada se to tačno desilo i jedno vreme sam stalno razmišljala (i to sa osećajem krivice), da li sam mogla da primetim ranije. Premotavala sam filmove, pokušavajući da pronađem nešto, listala po stoti put bebeći dnevnik, koji sam vodila za njega, kao i za stariju kćerku.Sve je bilo veoma slično.Možda je mesec dana kasnije propuzao i počeo da sedi, u odnosu na nju, ali kako su to oboje veoma rano počeli da rade i to je bilo uredu. Kada je imao oko 9 meseci zapisala sam da govori "Da-da"( to je bila seka ), "ta-ta", "ba-ba", "ma-ma ".Posle je to nestalo, a ja sam se pitala kada i kako to niko od nas nije primetio. Umesto toga je počeo da peva pesmice.Iako je to bilo dosta nerazumljivo,prepoznavala sam tekst i mislim da me je i uhvatila panika kada sam shvatila da zna sigurno pedest pesmica, a da me ne zove "mama". Na žalost, još uvek to retko čini i svako njegovo "mama" me oduševi i beskrajno obraduje.:)
Na kontrolne preglede kod pedijatra u dom zdravlja smo išli redovno, a drugi pedijatar nam je dolazio u kućne posete i to relativno često, jer je Aleksa sa 8,5 meseci dobio prvi alergijski bronhospazam i imao ih do četvrte godine.
Kad sam tom pedijatru rekla da mi se nekako razlikuje od kćerke i da mi je čudno što ne priča, odgovorio mi je da to nije ništa neobično za dečake, da često ne progovore do treće godine i da ne treba da ga poredim sa kćerkom, jer su devojčice drugačije u tom uzrastu.Istu priču sam čula i od logopeda u domu zdravlja. Većina roditelja koja ima decu sa autizmom je dobijala slične odgovore,uz pitanje da li je neko u familiji kasnije progovorio i šale na taj račun.
Nešto pre trećeg rođendana smo otisli u ustanovu specijalizovanu za razvoj govora i poremećaje u ponašanju i tamo obavili sistematski pregled, posle koga su nam rekli da postoji mogućnost pervazivnog razvojnog poremećaja i predložili da dolazimo jednom nedeljno kod logopeda i psihologa.
Svesna sam da na tako ranom uzrastu ne može da se postavi precizna dijagnoza, ali mislim da pedijatri treba da obrate više pažnje na rane znake autizma. Kada sam ja pronašla tu listu, a koju ću napisati na kraju, prepoznala sam Aleksu u nekoliko stvari i žao mi je što je nisam videla kad je on imao 2 godine.
Ja sam od onih ljudi koji vole da znaju istinu, ma kakva ona bila , jer jedino tako mogu da pokušam da rešavam problem na pravi način. Znam da ima i onih koji beže od problema, ali mislim da je i njih bolje suočiti , ma koliko šok bio jak u prvom trenutku. Većina naših stručnjaka, iz meni još uvek nepoznatih razloga, to ne radi. Kada sam insitirala u razgovoru sa psihologom da čujem da li je kod Alekse u pitanju autizam ili nije, dobila sam neko okolišanje i optužbu mojih najbližih da sam ja ta koja joj reč autizam stavlja usta, a da ona to nije nikad pomenula.
Sve ovo pričam jer mislim da je rana intervenicija kod autizma veoma važna stvar.Pod njom se podrazumeva rad sa logopedom, psihologom, defektologom i njihova uputstva roditeljima na šta treba da obrate pažnju, na čemu da insistiraju i šta da podstiču kod deteta.
Druga stvar koja se takođe podrazmeva pod ranom intervencijom je i biomedicinski tretman. O tome se u svetu još uvek vode raprave, da li pomaže ili ne , ali sve više i lekara i roditelja ga primenjuje.
Biomedicinska inervencija se odnosi na dijetu bez glutena i kazeina, lečenje crevne kanide, detoksikaciju i uzimanje suplemenata koji nedostaju.
Aleksa je na tom specijalnom režimu ishrane vec 5,5 godina i mislim da mu pomaže. Takođe smo lečili i nadam se izlečili kandidu, a godinu dana smo radili i detoksikaciju. Analize su pokazale veoma visok nivo olova u organizmu.
Moram da naglasim da ovo nisu nikakvi saveti i preporuke , već samo moje iskustvo i nešto za šta sam se ja odlučila kada sam tražila način da pomognem svom detetu.
Evo sada i ranih znakova autizma. I tu moram da napomenem da neka deca koja imaju neke od znakova nisu automatski i autistična, već da to može biti prolazna razvojna faza. Ako je više tih znakova prisutno, onda svakako treba obratiti pažnju.
· Ne može se dozvati (mi smo mislili da možda ima problema sa sluhom jer se nije odazivao na ime, ali smo onda shvatili da se na čokolada ili reklame koje voli, odmah trza) · Nema očni kontakt (ne gleda vas u oči kad mu se obraćate ili to radi veoma kratko) · Zamišljenost · Dekoncentriranost · Problemi sa spavanjem - česta buđenja po noći · Dobra beba - tj. pasivna beba · Ne imitira, ne pokazuje prstom kad nesto želi.Često uzima ruku odrasle osobe i njom pokazuje na predmet umesto svojim rukom. · Ne promatra što se dešava u okolini · Stereotipna (repetitivna) ponašanja - vrti se u krug, hoda amo tamo, besciljno se ljulja, · Fasciniranost nekim detaljima - voda, baloni, mehurići sapunice · Hod na prstima · Vrtnja predmeta · Hiperaktivnost · Slaba ili nikakva socijalizacija s drugim osobama · Ne govori · Blage motoričke smetnje · Ponavljanje reči (eholalija) umesto normalne verbalne komunikacije · Dodirivanje rukom i vođenje umjesto verbalnog zahtjeva · Distanciranost · Nedostatak zanimanja za ostalu djecu i ono što ostala djeca rade · Izostanak odgovora na verbalne zahtjeve · Izbjegavanje fizičkog kontakta · Zabavljanje sa samim sobom, okretanje, prevrtanje, pljeskanje dlanovima itd. · Neprimereno smejanje ili ispadi bez vidljivog razloga · Neprimjerena povezanost za stvari · Opsesivno-kompulzivno ponašanje, npr. poredavanje stvari · Ponavljane čudne igre koje traju dug period vremena, npr. slaganje kocaka jedne na drugu · Insistiranje na rutini i ne-menjanju ničega u okolini |