El rodila!? A jel sve kako trebuje, i majka i djete!? A jel odma zaplakalo!? A majka, jel se napatila mnogo? Nije? E, to mi je drago da čujem.. E, nek je sretna mati i otac i nek su mi živi i zdravi...
DJINAAA!!! Odi vamo, sad da nađeš broj pa da mi zovneš Lili da joj baba čestita a ti da prevodiš, ajde blago babi, eto sam opet čukunbaba...
Kako nisam, nemoj da me zamlaćuješ, nijesi još matora da te previjem preko koljena, znaš! Kakve to ima veze, krvno srodstvo, nije to koja je pod srcem nosila,nego koja je to odgajila, ajde prvo da mi zoveš Lili da joj čestitam ćerku pa onda Divnu za praunuče...
Jeste, tako je, moraš svoju familiju da poznavaš, Divnin Miloš ima sina, toj tebi Miloš padne brat od tetke, jeste, a men unuk, a njegova Snežana ti je snajka za brata, jeste, a Vlada, Braca i Mila su ti bratanci i bratanica, jeste, a meni praunučići, a Vladina Lili ti je snajka, a sad ovo djete tebe padne unuče a men čukununuče.. Kako Evdo crna meni unuče, pa meni je tek trideset i kusur..
Dokusuraću te je kad te dovatim, znaš?! Taki je red i rodbina, ima da pantiš svako koji ti je rod...
Ajde, zovi mi Lili, šta men briga što ti ne znaš njemački, zna ona engleski i naučila i malko srpski, pa naša je sad, ajde po redu da se zove i čestita...
Divna, ćerko, nek ti je prva praunuka na čast i sreću, blago majci da dočekaš i da je udaš i porodiš, i djecu da joj čuvaš!
Radoše, alal ti seme, nek ti puna kuća biva ko i men, pa nek je samo prvo u niz, uši da ti počupaju!
Miloše, sretna ti unuka, sine babin, kad ojača da mi je doneseš da je vidi čukunbaba.. Kad? Sad na svetoga Iliju!? Crni Miloše, pa đe ćeš djete od 15 dana vući na tolki put? Oćedu i oni? Ajd, nek ste mi dobrodošli, spremićemo mi njima sobu samo za nji..
Vlado, sine, sretna ti bila ćerka, i vesela, svaku radost od nje dočekao, svaku muku ne video!
Lili, ćerko, jesi mi ti dobro, kako je bilo, kaži babi, jesi mi se namučila na porodu? Nisi? E, neka ti je svaki takav lak i sretan! Jel te lepo paze u bolnicu, jel ti treba nešto? Sam ti vikni Divnu, sve će ona da ti pomogne ako oćeš, još je ona i jaka i spremna...A kako ćete ime da ju date?
Eva?!
Po mene?! Ju, djeco moja, rasplakaste babu..... Jes, nezgodno Evdokija tam u Njemačku, jes Eva lakše.... Ju, nek mi je imenjanka dugovečna na mene, i jaka na mene, a u pameti nek je bolja i eto vam radosti.... Jes, reče Miloš da ćete doći, al, srećo, malo ti je djete, ako mniš da može, ti dođi, dovjeka dobodošla..
Crni oni, al ajde, ako je tako lako rodila i mni da joj nije teško tolki put sa djetetom od dvije nedjelje..... Paziću je ja ovdje, mora porod da se odleži, sateraću je ja u krevet kad dođu....
Eh, eto, rodilo se još jedno, što bi reklo, sad ga valja nunati.... Pa još i po men će da je imenuju, Eva...
Ako, samo nek se rađaju, da nam se seme ne zatre, dobra smo i zdrava familija, nek nas ima...
Lakše je sad rađati djecu nego nekad, i treba da bude lakše, kad su umjeli napravit tolke bonbe i oružje, fala bogu pa smisliše i te pelene na bacanje i ranu za djecu i vakcine.. Da je men bilo ko sad sve na izvolte, rodila bi ja još troje, najmanje...
Ma šta da ti pričam, bilo kako bilo, biće posle da kukam, al, tad se za bolje nije znalo, svaka se tad mučila ko i ja....Eto, primer, ja sam u kući rodila Divnu i Dragora, i nijesam znala da su dvoje, a sad mi kažu, kako baba si mogla da ne znaš?A kako da znam!? Mlada, poprvi put noseća, niđe ni babice ni doktora, jes, veliki stomak i rita se na sve strane, al otkud pa da znam kako treba?
Pa kad se rodili, men svekar nije dao cele babine da dignem guzicu da prostiš iz kreveta, sve su mi pelene i robu prale komšike, lepo je Danilo platio pa su dvije na smenu dolazile, kuću redile i sve prale, pelene platnene, pa kad se uneredi djete, prvo stružeš nečist pa ribaš, a sapun seljčki, domaći.. Posle bilo još gore kad smo Divnu povijali u svilu a morala sam je mazati jer je sva bila nežna, pa properem svinjsku mast u devet voda, pa prokuvam i u avan utucam nevenove cvetove pa to izmeljam pa je mažem, sva bila u neke rane cela....
Al prođe i to, eno je sad, prababa...
Teško je bilo, kad nema mleka, uzne se malo brašna, proprži na suvo, pa nalije sa malo mleka, kravlje ili kozje i mnogo vode, pa to davaš djetetu, al nema cuca i bočica ko sad, nego na kašikicu, pa kolko popije.. A mnogo nam djeca i umirala....
Lako bilo kad je ljeto, navučeš mu košuljicu dugačku, pa se roza po kuće i po avlije, a kad poraste dobije i male čakšire pa boso alaj po selu... Sad to majke nešto mnogo više paze, mala odjelca, cipelice, kolica, ljuljke...
Nije to bilo u moje vreme, nego sve na ruke ili u korpu. Tek za Danu mi Mitar nabavio dječja kolica pa mi to djete bilo pjesma gajiti, em sam imala mleka za cjelu ulicu, em sam već sve znala oko dece..
Ima što ja ne kontam, al opet, kažem ja al neću mnogo ni da se mješam, samo kažem, pa ko oće nek sluša.. U moje vreme, dojilo se do dva mjeseca, i vodu davalo kad gođ djete oće, svaki put kad kmezi dam prvo malo vode, pa ako pljuje, znači gladno, onda odma na sisu i mir.. A ako pije i guta vodu, žedno je.. Sad, kažu, do šes mjeseci samo da doji, pa mi nije baš to jasno. Ja sam od dva mjeseca davala i ranu, skuvam supu pa umeljam šargarepicu viljuškom na sitno pa mrvku po mrvku davam, pa polako, i pirinač i krompir i grašak.. U peti mjesec i jaje i malko mesa, tek mrvu da osjeti.. A dojila sam ovo dvoje do šestog, a Danu do osmog mjeseca, nije mi posle bilo mleka, a i da je bilo ne bi, ne valja više, treba bre da jedu ranu ko ljudi.. E, sad, dal je baba staromodna il nije, al meni ovi moji zdravi i pravi i dobri ispali..
Jes, lako je sad Lili da mi dovede Evu od petnes dana, u kufer potrpa paket pelena, boce i cuce, konzervu rane ako nema mleka, pa ajd u avijon i za dva, tri sata ođe je u krevetu... Taman da i ja malo pripazim na nju, kako mi je paze, porodilju...
Saće, daće višnji, još i one dvije da se porode, kaže Milena da Roza nosi dvojke, dvije djevojke, pa će sestre da se igraju, a Karla isto žensko, pa ću ja opet, božezdravlja, do Svete Petke još triput da čestitam i da se čukunbabim...
Joj, pa dogodine kad mi se skupe svi na Ilindan, biće nas, kolko je to, četeres i osmoro, puna kuća a od mene jedne svi vuku krv i lozu..
Ajde, sad, zovi komšike da se kuva kava i vadi onoj vino iz podruma što poslo Adam, dobro mu mnogo to vino, njegovo iz njegov vinograd, vadi, valja se da se crvenim vinom nazdravi, da biva dete zdravo i rumeno..
Piši, što da ne pišeš, radost valja da se djeli, a muku svako čuva za sebe..
Ajd, u zdravlje mojoj Evi, čukununuki, ljubi je baba Evda...
Da mi svaka doživi ko i ja, punu kuću i djecu....
Surčin, Beograd
18. juli 2009