Moj razredni starešina u gimnaziji često je znao ispričati istinit događaj iz svoje profesorske prakse, a u nameri da kaže kako se treba služiti narodnim jezikom kad god je to moguće jer se u suprotnom mogu događati bespotrebni nesporazumi..
Elem, imao je moj razredni jednoga đaka koji je iznenada popustio u učenju i pretila je opasnost da izgubi godinu ako se nešto hitno ne preduzme. Prvo što je učinio bilo je da pozove njegovoga oca i da mu saopšti na kakvoj se nizbrdici nalazi mladić te da se dogovore šta bi trebalo učiniti da se naopaki razvoj situacije zaustavi.
Učenikov otac, dobroćudni seljak rumenih obraza i široka osmeha, odazvao se pozivu najbrže što je mogao. Gužvajući kapu u ruci stajao je na hodniku pred zbornicom, ispred profesora isčekujući šta mu ima saopštiti. Profesor se malo snebdivao kako ga onim što će reći nebi povredio ili bacio u vatru i sve je pričao nešto izokola.- Tek na kraju misleći da će tako poentirati kazao je: - I eto moj Petre, tvoj sin ima pet negativnih.
Gledao ga je Petar i razvukao osmeh...E, profesore, pa nisi me valjda za to zvao. Ma pusti te negativne, meni je najvažnije da on nema jediničina...o)))
Ovaj dijalog mi često padne na pamet kad slušam naše vodeće predstavnike političke klase kako se obraćaju domaćoj javnosti s tim što oni glume Petra, što oblačeći Petrovu odoru žele prevariti one koji ih biraju i što svoje iskaze adresiraju na ljudsko neznanje i neupućenost. O upućenima ne brinu jer ovde su upućeni po definiciji sumnjivi i u možebitnoj vezi sa zapadom, plaćenici, strani špijuni, izdajnici, manjine ili homoseksualci, rečju sumnjivci.
Evo nekoliko primera zloupotrebe autentičnoga Petra:
Situacija br. 1
Priča o NATO paktu. Jedni, ovi Koštuničini kažu nećemo u NATO. Problem je u tome što ih u NATO niko ne zove pa je i njihovo odbijanje potpuna besmislica. Kao recimo da ja sada izjavim kako se ne želim oženiti Severinom. Ulazak u NATO je ugovor i temelji se na dobroj volji dve strane. Dakle, dobrovoljni ugovor se uvek može razvrgnuti. Nisi zadovoljan, uzimaš svoje krpice i odlaziš.
Još su smešniji ovi drugi, ovi iz DS. Oni kažu, neka to reši narod na referendumu. Tu nema nikakvoga osnova za referendum jer je sklapanje ugovora zapravo odluka izvršne vlasti. To mi liči na situaciju u kojoj vam neko pokloni auto a vi umesto da ga odvezete kući kažete - ne, čekaj da ja to vidim na kućnom referendumu.Šta će reći baka, keva, svastika...
Situacija broj 2.
Priča o evropskim integracijama.
DS se kune u EU kao prioritet svih prioriteta. Ispade da su Koštunicu sa duplo manje mandata postavili za premijera samo zato što hoće brzo u EU. Hajde da im poverujem da je to važnije nego upravni odbori. Ali Koštunica iz "objektivnih društvenih okolnosti" neće da ispuni obaveze potrebne da Srbija kao zadnja zemlja na Balkanu potpiše soprazum o stabilizaciji i pridruživanju. Neće i gotovo. Onda su smislili foru sa parafiranjem kao međuvreme do potpisivanja. Evo sad otpada i "parafiranje". Hoće li DS izaći iz takve vlade zbog toga što ih je prevario Koštunica i poslao u "aut" njihov prioritet. Ili su prioritet zaista upravni odbori.
situacija br. 3.
Crna Gora je jučer potpisala sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Državni mediji to nikako da objave, ni jedan zvaničnik Srbije ne pisne na tu temu, mukla tišina, ali svakoga sata objavljuju izjavu potpredsednika vlade Bože Đelića da će Srbija u drugoj polovini 2008. na belu šengen listu. A daj bože da dotle potpiše sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Parafiranje ne računam.
Jesmo li mi stvarno javnost sa kojom se tako lako igrati, ili se čeka da se završi operacija pa da možemo ponovo na igranku..