Ko igra za raju i zanemarije taktiku završiće karijeru u nižerazrednom Vratniku.
Nele Karajlić
Moj drug Gordan Paunović još nije ocrnjen ala Timoti Liri, koji je (navodno) via CIA delio LSD kontrakulturnoj i liberalnoj Americi onomad. Al mrtva je trka. U paranoji sam i da se neki smack down komentatori/aktiviste/političari/hroničari uporede, ne samo sa stand up komičarima Bil Hiksom i Lenijem Brusom, već i sa Abijem Hofmanom kako je krenulo. Nota Bene, Ameri su tad ipak pazili šta je političko, šta aktivističko a šta kontrakulturno i u sadržaju i u metodu. Valjda su zato i uspeli.
Al, da se vratimo u samo što nije 2008. Drinka Gojković je pre neko veče na TV Avala uspela da pored one dve kaže nešto vrlo bitno: moraju se i sadržaj i forma menjati jer se vremena menjaju. Ne može se petnaest godina istim stilom. Ili što bi se reklo u špici Peščanika-i naši problemi se degenerišu, tako nekako.
Nije mi jasno dosta toga, recimo kako to da kad od nas zavisi ispade da nas novinarke ko SM eksperti muče u emisijama, kako je medijska Srbija tako crna ako od nas zavisi i šta je onda sa sve boljom Evropom ( znam pozadinu, mislim na uređivačku politiku), sa Blicom, sa Danasom, sa Dnevnikom, da spomenem samo neke od štamapanih. I dalje tvrdim da bi i Politika i NIN teško odbili da objave, kad bi bilo ko od satanizovanih, marginalizovanih i medijski šikaniranih presavio tabak, seo i napisao, pisao stalno, davao kontraideje i kontrapredloge. Kad se već sedi sa radikalima u Skupštini onda može i tu da se piše, ako je već tolka drama. Cela paranoja oko medija mi je passe u eri interneta. Plus mi liči ili na pripremu za neko grande vađenje ili na ulazak nekog novog outleta.
Još mi je manje jasno šta je toliko loše u ideji korporativne društvene odgovornosti. “Po naređenju – kako se zove, majke ti - menadžera sektora B92 za korporativnu društvenu odgovornost.”Da stvar bude još luđa ta vrsta ironičnog odnosa prema jednom odličnom trendu, u skladu sa duhom vremena, stiže iz tabora koji se nije autovao oko NATO eksplicitnio, koji koketira sa zelenima big time, koji genralno naginje ka novoj evropskoj levici. Iz tabora koji onoliko priča o modernizaciji Srbije. ( Dokle god takva ocena visi tu gde visi, to nije stav pojedinca, koji je u ostalom i deo političke priče, što nije više isto ko biti solo i samostalni crtač duha vremena, a i u načinu na koji je napisana vidi se da nije samo kritika pojedinca koji se bavi istom )
Gordane, ja globalista, da ti čestitam na nagradi. Svaka ti čast za sve što si uradio u vezi projekta Sigurna ženska kuća i generalno u vezi promidžbe korporativne društvene odgovornosti. Nadam se da će upravo CSR pomoći da se sredi stanje u domovima o kojima piše MDRI i mnoge druge stvari, poput one koliko škola u Srbiji nema toalete i koliko koliko klinaca nema redovne obroke! To zaista od svih nas zavisi. Na sreću.