izvor: Novi PLamen / http://www.facebook.com/groups/152894931252/
"Sedam tačaka o ratu u Libiji"
Domenico Losurdo
Sada i slijepci mogu vidjeti
1. Da se radi o ratu koji je izazvao NATO. Ta istina uspijeva prodrijeti i kroz filtere buržoaskih "informacija". U "Stampi" od 25 augusta Lucia Anunciata piše: "to je jedan potpuno 'eksterni' rat, to jest rat kojeg izvode snage NATO-a"; "zapadni sistem je pokrenuo rat protiv Gadafija". Jedna karikatura iz "International Herald Tribuna" od 24. augusta prikazuje "pobunjenike" kako divljaju od veselja, ali sjedeći komotno na avionu, na kojem je utisnut znak NATO-a.
2. Radi se o ratu koji je dugo pripreman. Sunday Mirror je 20. marta otkrio da je već "tri tjedna" prije rezolucije OUN-a u Libiji bilo na djelu "stotine" britanskih vojnika, uključenih u vojne pripreme unutar jednog od najsofisticiranijih i najviše zastrašujućih vojnih logora na svijetu (SAS). Analogne informacije ili otkrića u International Herald Tribune od 31. marta, koji govore o "malim grupama CIA-e" i o "jednoj većoj zapadnoj sili koja djeluje u sjenci", a sve to se događa prije "izbijanja sukoba od 19. marta".
3. Taj rat nema ništa sa zaštitom ljudskih prava. U već citiranom članku Lucia Anunciata tjeskobno primjećuje: "NATO koji je postigao pobjedu nije uopće isti organ koji je pokrenuo rat". U međuvremenu Zapad je teško pogođen i oslabljen ekonomskom krizom; da li će uspjeti zadržati kontrolu nad tim kontinentom koji je sve osjetljiviji na zov "nezapadnih nacija", naročito na zov Kine? S druge strane isti dnevnik koji je dao prostora Luciji Anunciati La Stampa od 26. augusta otvara stranicu s ogromnim naslovom: "Nova Libija, izazov Italija - Francuska". Za one koji još nisu shvatili o kojem se tipu izazova radi, izdavač Paolo Baroni (Dvoboj oko zadnjeg posla) objašnjava: od samog početka ratnih operacija, za koje je bila karakteristična frentična aktivnost Sarkozija, postalo je očito da će se rat protiv Pukovnika preobraziti u konflikt sasvim drugog tipa: u ekonomski rat sa sasvim drugim protivnikom, a taj je naravno Italija".
4. Pokrenut iz odvratnih razloga rat je vođen na kriminalan način. Ogranićit ću se na svega nekoliko detalja koje je donio dnevnik izvan svake sumnje. International Herald Tribune u članku K. Fahima i R. Gladsutnea donosi: "U jednom logorištu usred Tripolija pronađeno je izrešetano hicima više od 30 boraca, koji su ratovali na Gadafijevoj strani. Najmanje dvojica od njih imali su ruke vezane plastičnim lisicama, što navodi na sumnju da se radilo o pravoj egzekuciji. Od tih ubijenih pet su se nalazili u poljskoj bolnici, jedan je bio u ambulantnim kolima, ispružen na noosilima, vezan kajišem, sa intravenoznom injekcijom koja mu je jošuvijek bila ubodena u ruku".
5. Barbarski kao i svi kolonijalni ratovi aktualni rat protiv Libije svjedoči o daleko jačoj barbarizaciji imperijalizma. U prošlosti su bili činjeni bezbrojni pokušaji da se ubije Fidel Castro. Ali su ti pokušaji vođeni u tajnosti, ako ne sa osjećajem srama, ono u strahu od mogućih reakcija međunarodnog javnog mnjenja. Danas je međutim ubiti Gadafija ili ostale vođe, koji se ne dopadaju Zapadu, pravo, koje se javno proklamira. Corriere della Sera od 26. augusta trijumfalno naslovljava: "Lov na Gadafija i na sinove od kuće do kuće". Dok ovo pišem britanski avioni Tornados, služeći se kolaboracijom i informacijama koje im je pružila Francuska, upravo su bombardirali Sirte i pobili jednu čitavu porodicu.
6. Ništa manje barbarska od rata bila je i kampanja dezinformacija. Bez imalo osjećaja stida NATO je neprestano sistematično lupao kao čekić, prosipajući laži prema kojima su ratne operacije bile vođene jedino u cilju podrške civilnom stanovništvu! A štampa, zapadna "slobodna" štampa? Ona je svojevremeno objavila vijest kako Gadafi kljuka vlastite vojnike viagrom, da bi oni lakše mogli silovati civilno stanovništvo. Ta je "vijest" uskoro postala smiješna i ubrzo se pojavila nova "vijest" kako Gadafijevi vojnici pucaju na djecu! Ne navodi se nikakav dokaz, nikakav podatak o vremenu ili mjestu na kojem se to dogodilo, ne citira se nikakav izvor. Važno je kriminalizirati neprijatelja, kojeg treba uništiti.
7. Svojevremeno je Musolini prikazao fašističku agresiju na Etiopiju kao kampanju koja tu zemlju treba osloboditi rane ropstva. Danas NATO predstavlja svoju agresiju na Libiju kao kampanju za širenje demokracije. Svojevremeno je Musolini neumorno grmio protiv etiopskog cara Hajle Selasjea nazivajući ga "Negusom crnačkih trgovaca (negrieri)"; danas NATO izražava svoj prezir prema Gadafiju kao "diktatoru". Kao što se ne mijenja ratnohuškačka i zavojevačka priroda imperijalizma, tako i tehnike manipulacije predočuju značajne elemente kontinuiteta. U cilju da pokažem tko je danas zaista počinitelj planetarne diktature, umjesto da citiram Marxa ili Lenjina, citirat ću Immanuela Kanta. U napisu iz 1798. (Konflikt mogućnosti) on piše: "Šta je apsolutni monarh? To je onaj koji kad kaže 'mora se voditi rat' rat doista i uslijedi". Argumentirajući na taj način Kant je ciljao na Englesku svog vremena i nisu ga zavarale "liberalne" forme koje su postojale u toj zemlji. To je dragocjena lekcija: "apsolutni monarsi" našeg vremena, planetarni diktatori i planetarni tirani sjede u Washintonu, u Bruxellesu i u najvažnijim zapadnim glavnim gradovima.