U ovom postu imam nameru da vam predstavim umetničke radove koje sam na poziv časopisa SPIKE (THE INTERNATIONAL ARTMAGAZINE FROM VIENNA ) izabrala da prikažem u jesenjem broju za 2007 god. u uvodnoj rubrici “Artist’s Favourites”. Koncept ove rubrike je da pozvani umetnik odabere i predstavi pet mladih umetnika i ukratko obrazložii svoj izbor.
Ovaj izbor umetnika, govori svakako i o mom opredeljenju u umetnosti. Nakon prvog posta koji sam objavila na ovom blogu, pogotovo nakon komentara koji su potom usledili, želim da potvrdim svoj KRUTI stav: da svaki umetnički rad, hteo to umetnik ili ne, reflektuje kontekst države, društva, politike i ideologije u kojoj je nastao. Tim povodom želela sam da vas upoznam sa nekoliko radova koji u svoj sadržaj i formu uračunavaju ove odnose i zapravo jesu konkretna analiza konkretnih uslova u kojima su nastali. Takodje, moja namera je da pokušam da na ovom blogu otvorim javnu diskusiju o savremenoj umetnosti, koja kod nas i nije tako uobičajena, pre bih rekla da je savremena umetnost obavijena mukom i tišinom.
Ovi mladi umetnici su svi, osim Alberta Hete, učestvovali u edukativnim projekatima koje sam vodila u različitim delovima sveta. To su umetnici čija umetnička praksa, produkcija i strategija izlaganja, uključuje njihov odnos prema državi, društvu, kao i kritički odnos prema trenutnim umetničkim trendovima, sistemu i tržistu umetnosti.
Minna Henriksson je umetnica koja živi u Helsinkiju i Istanbulu. Ona istražuje “ne-evropske” društvene i umetničke sisteme stvarajući mape umetničke scene Istanbula, Zagreba, itd. Na osnovu neformalnih razgovora sa protagonistima umetničke scene: umetnicima, kritičarima, kustosima, predstavnicima institucija - dakle na osnovu “rekla-kazala”, ogovaranja, pohvala i preporuka umetnica formira mrežu odnosa umetničke scene u obliku crteža. Na toj mapi-crtežu ona, na osnovu svog istraživanja, odredjuje pozicije aktera umetničke scene, dopisujuci po nekoliko rečenica o svakom od njih, pokazujući veze i način (ne)komunikacije medju njima.
Umetnica uspeva da dokumentuje ono što se javno nikad ne iskazuje, a zapravo jeste realnost odnosa svake scene.
Minna Henriksson trenutno realizuje serije crteža, čiji je cilj da na osnovu istraživanja vizualizuje geo-ekonomosko-politički fokus selekcije umetnika koji su se pojavili na Istanbulskom bijenalu. Od samog početka ovog bijenala, pa do danas. Mina kaže: “Ja ispitujem da li umetnici koji dolaze iz zemalja koje im obezbedjuju strukturnu podršku drzavnih donacija za izvoz savremene umetnosti imaju privilegovanu poziciju u odnosu na umetnike koji nemaju ovakvu podršku - i kako ova činjenica utiče na selekciju umetnika za bijenale”.
Darinka Pop-Mitić je umetnica koja živi u Beogradu. Ovde je reč o njena dva rada koja se bave našom bližom istorijom.
“Nebo iznad Ovčara” (2004) je serija akvarela i pastela - pejzaža. Ovi pejzaži su zapravo mesta na kojima su se tokom devedesetih dogodili ratni zločini, koje umetnica slika danas, kada u samom pejzazu ne više postoji ništa što bi nas podsetilo na ove istorijske dogadjaje.
“Solidarnost Jugoslovenskih naroda sa sa narodima Latinske Amerike” (2005) je rekonstrukcija murala iz 1977. godine.
1977. godine, mladi umetnici, pripadnici umetničke brigade “Salvador Aljende” iz Južne Amerike su zajedno sa svojim kolegama iz Jugoslavije naslikali mural na zidu bašte SKC-a “Solidarnost Jugoslovenskih naroda sa narodima Latinske Amerike”. Tim kolektivnim umetničkim činom ovaj mural je pridodat nizu murala koje je ova umetnička brigada realizovala po svetu. Darinka Pop-Mitić je delimično rekonstruisla ovaj mural, na osnovu arhivskih fotografija, i kontura murala koji je u trenutku rekonstrukcije gotovo izbledeo, jednako kao i sećanje na istoriju nesvrstanih i ulogu SFRJ u ovom internacionalnom emancipatorskom pokretu. Rekonstrukcijom zidne slike rekonstruisan je i kontakt sa brigadom “Salvador Aljende“ čiji su pojedini članovi još uvek aktivni i radi murale u Latinskoj Americi, kao deo umetničke brigade „Ramona Para“.
Mogućnosti, okolnosti, ali i sudbina obe akcije su u potpunoj suprotnosti. Dok je akcija iz 1977. godine obuhvatila veliki broj ljudi, institucija, kao i medjudržavne odnose, nova akcija obuhvatila je mali krug dobrovoljaca i donatora koji su iz umetničke solidarnosti pristali da participiraju u obnavljanju zida.
Umetnica planira da obnovi sve zidne slike koje je umetnička brigada „Salvador Aljende“ izvela tokom svog boravka u Beogradu.
Collective Muralista Brigades Ramona Parra.
http://www.colectivobrp.cl
Produkcija, distribucija i prikazivanje rada su istovremeni i deo su istog prostora. Posmatrač postaje istovremeno deo produkcije i deo sadržaja rada. Ovaj rad s jedne strane briše granicu izmedju posmatrača i autora, spolašnjosti i unutrašnjosti, a takodje dovodi u pitanje koncept galerije kao “white cube”.
Milos Čvorović živi u Beogradu. Njegov rad “Bulevar AVNOJ-a” ispituje posledice tautoloske konceptualne umetnosti 70ih. Odnosi se na istoriju vizuelne umetnosti, arhitekture i urbanizma, ali iskljucivo u lokalnom kontekstu.
Umetnik je za vreme “rata plakata” povodom preimenovanja ulice “Bulevar AVNOJ-a” sa grupom istomišljenika oblepio deo istoimene ulice plakatima:
Albert Heta je umetnik koji živi u Prištini. Njegov rad i dugogodišnja praksa zahtevaju obimniju analizu, medjutim ja bih vam sada predstavila samo jedan njegov rad.
Govoreći o ovom radu, pre svega otvaram pitanje koje se bavi analizom složenog mehanizma odnosa umetnika i države. Ovaj rad postavlja krucijalno pitanje: Da li je moguća umetnost i identitet umetnika bez države?