Gde se na jednom mestu može videti dugo putovanje mrtvačkog kovčega iz vizure mrtvog čoveka u njemu, ples strašnih senki u štali, vampirica koja izražava požudu prema svojoj krhkoj sestri i tajanstvena smrt zlog doktora koji se guši u mlinu?
Pa naravno, u filmu "Vampir", koji je režirao jedan od najboljih reditelja svih vremena - Karl Teodor Drejer. Njegova karijera se proteže od početka pa sve do šezdestih godina prošlog veka. Iako nije snimio mnogo filmova, njegov stil je bio i ostao jedinstven.
Imam veliko zadovoljstvo da vam prikažem dva velika filma ovog velikog reditelja, i to cela: "Vampir" i "Stradanje Jovanke Orleanke".
Karl Teodor Drejer je danski reditelj rođen 3. februara 1889. godine i vrlo brzo je ostao siroče. Usvojitelji su bili luterani, i njihovo učenje je veoma uticalo na njegov rad.
Kao veoma mlad, počinje da radi kao novinar da bi ubrzo počeo da piše i telope za neme filmove a potom i scenarije. Njegovi prvi pokušaji režije nisu baš najbolje prošli, pa napušta Dansku i odlazi u Francusku.
I tamo, već 1928. godine režira prvo remek delo: "Stradanje Jovanke Orleanke". Ovaj film je nastao na osnovu transkripta sa suđenja.
Ubrzo upoznaje pravog ljubitelja filmske umetnosti Barona Nikolasa de Ginzburga koji pristaje da finansira sledeći film jer je danska filmska industrija bila u veoma teškom položaju.
I tada Karl Teodor Drajer snima veliki film "Vampir". Film je sniman 1930. godine ali se u bioskopima pojavio tek 1932. Sam Baron glumi glavnu ulogu pod pseudonimom Džulijan Vest.
U ovom filmu, Drejer na jedan potpuno nov način koristi svetlost i senke. Preko objektiva stavlja filtere ne bi li dobio u kadru jedinsstenu atmosferu snolikosti.
U filmu uglavnom glume amateri, jer reditelju je bilo mnogo bitnije stvaranje atmosfere od same glume. Govorio je svom snimatelju: "Zamisli da sedimo u jednoj običnoj sobi i neko nam iznenada kaže da se iza vrata nalazi leš. I u trenutku, u sobi u kojoj sedimo, sve se menja. Sve u njoj je podignuto na jedan novi nivo: svetlo se promenilo, atmosfera se promenila, iako fizički je sve ostalo isto. To je zato što smo se MI promenili. Ovo je efekat koji želim da postignem."
I snimio je genijalan film koji je promenio je istoriju filma. Radikalno je promenio narativnu formu, a u jednu vampirsku temu uneo je seksualnost i erotičnost. Drejer se ne obazire na konvencije za određivanje tačke gledišta i kontinuiteta već izmišlja svoj narativni jezik.
"Vampir" je slobodna adaptacija kratke priče Šeridana le Fanua "Karmila" iz zbirke priča "Kroz ogledalo nejasno".
Sniman je kao nemi film, ali su dijalozi dodati naknadno, zbog instistiranja distributera. Oni su takođe i zahtevali skraćenje filma. To mu je jako teško palo, i završio je u ozbiljnoj depresiji.
Nažalost u to vreme, oba filma nisu bila prepoznata kao velika, te su propala u bioskopima. To je sprečilo Drejera da snimi svoj sledeći film.
Morao je da čeka sve do 1943. Vrlo nezgodne godine, jer je tada Danska bila pod okupacijom nacističke Nemačke. On snima film "Dani gneva". Film se bavi hipokrizijom onih koji predvode lov na veštice. Ovim filmom postavlja kamen temeljac stilu njegovih zvučnih filmova. veoma brižljivo odabrane kompozicije kadra, crno-bela fotografija, i veoma dugi kadrovi.
Čekao je čitavih deset godina da bi snimio nov film. U međuvremenu je snimio i dva dokumentrana filma.
Po komadu Kaja Munka "Reč", 1955. godine snima svoj sledeći film.
Drejerov poslednji film je "Gertruda" iz 1964. godine. Ovaj film nekako odlično zatvara Drejerov opus. Film govori o ženi koja bez obzira na sve uspone i padove u životu, nikad se nije pokajala zbog svojih izbora.
Veliki i nikad realizovani Drejerov projekat je bio film o Isusu. Bez obzira na već napisani scenario koji je i objavljen 1968. godine, mnoge stvari su sprečile realizovanje ovog filma. zato je njegov scenario "Medeja"iskoristio reditelj Lars von Trir 1988. godine snimio istoimeni film.